Naslov

I ovo je testni naslov sažetka

Sažetak

Cilj

Materijali i metode

M&M Popunjavanje sažetka prema sljedećim poljimaPopunjavanje sažetka prema sljedećim poljimaPopunjavanje sažetka prema sljedećim poljima

Rezultat i zaključak

Rezultati Popunjavanje sažetka prema sljedećim poljimaPopunjavanje sažetka prema sljedećim poljimaPopunjavanje sažetka prema sljedećim poljima

Naslov

Ruptura slezene- prikaz slučaja

Sažetak

Ruptura slezene je obično posljedica tupe ozljede trbuha te predstavlja najčešće ozljeđeni organ, u 60% slučajeva je izolirana intrabdominalna ozljeda. Rijetko nastane kao spontana ruptura bez traume. Splenomegalija zbog galopirajuće viremije EBV predisponira rupturi slezene uz minimalnu traumu ili spontano. Često je udružena s frakturom donjih rebara lijevog hemiotoraksa. Ruptura čahure slezene uzrokuje obilno krvarenje u peritoneum. Klinički znaci su bolovi u trbuhu uz distenziju i hemoragični šok. Ozljeda može uzrokovati i subkapsularni hematom, koji može prsnuti satima pa i mjesecima nakon traume. Specifični klinički znaci su Kehrov znak – spontana bol i hiperestezija kože u području lijevog ramena; Saegesserova splenična točka- bol na pritisak između lijevog m. Sternocleidomastoideusa i Skalenusa. Dijagnostičke metode: anamneza, fizikalni pregled, laboratorijski nalaz, Fast UZV, MSCT; Laparatomija- kod hemodinamski nestabilnih pacijenata. Prikazan je slučaj pacijenta ( P.I. 1982. godište) s rupturom slezene obrađenog putem OHBP-a. Javio se radi bolova tupog karaktera ispod LRL trajanja 24 sata. Osobna anamneza bez predhodne traume i kroničnih bolesti. Obiteljska anamneza bo. Klinički abdomen mekane stijenke, palpatorne osjetljivosti ispod LRL i lumbalno lijevo. Lumbalna sukusija lijevo bolna. Ambulantno učinjen orijentacijski UZV urotrakta pokazuje dilataciju LB II stupnja uz mogući konkrement. Pacijentu ordinirana analgetska terapija na koju ne dolazi do poboljšanja. Tijekom obrade pacijent u dva navrata kolabirao te javlja još izraženije bolove ispod LRL, postaje hemodinamski nestabilan uz potrebu ionotropne terapije. U laboratorijskim nalazima bilježi se značajan porast D- dimera, te je učinjena CT angiografija aorte- nalaz uredan uz nuznalaz – spenomegalija uz moguću rupturu. Zaključak: Neupadljiva anamneza te klinički nalaz mogu nas odvesti na krivi trag. Ključan je kolaps u dva navrata bez reakcije na analgetsku terapiju. CT je definirao dijagnozu. Pacijent je hospitaliziran, uspješno laparaskopski splenektomiran. Urednog postoperativnog tijeka otpušten je 6. dan iz bolnice. Ključne riječi- ruptura slezene, krvarenje, hemodinamska nestabilnost, D-dimeri, CT angiografija

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Hitna stanja u ortopediji

Sažetak

Radom u hitnim objednjenim prijemima u Hrvatskoj a pogotovo u Osijeku postajemo svjesni kako je veliki dio broja pregleda pripada domeni ortopedije i dječje ortopedije. U većem postotku radi se o apsolutno NE HITNIM pregledima i stanjima koja unatoč svemu budu zbrinuta u jedinicama objedinjenih hitnih prijema. Ovim radom predstavljamo stvarana i neodgodiva stanja iz područja ortopedije i dječje ortopedije koja nisu česta, no znaju biti previđena, loše liječena te neadekvatno zbrinuta, a mogu dovesti do ozbiljnih komplikacija u dlajnjem liječenju pacijenata.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

GDJE SE NALAZI PSEUDO PEA U ALGORITMU NAPREDNOG ODRŽAVANJA ŽIVOTA?

Sažetak

Cilj PEA (električna aktivnost bez pulsa) je ritam srčanog zastoja u kojem na monitoru registriramo organiziranu električnu aktivnost spojivu sa životom koja ne stvara minutni volumen. Javlja se u 1/3-1/2 svih srčanih zastoja, te je povezana sa lošim ishodom. Pseudo PEA se može definirati kao ritam srčanog zastoja u kojem na monitoru bilježimo organiziranu električnu aktivnost bez palpabilnih pulzacija, ali postoji dokaz srčane aktivnosti. Smatra se da sU u podlozi pseudo PEA stanja dubokog šoka. Njihovo je liječenje potpuno drugačije od PEA srčanog zastoja i povezano je sa znatno boljim ishodom. Cilj rada je razmotriti prilagodbe reanimacijskog postupka neophodne radi efikasnije dijagnostike i liječenja pseudo PEA. Materijali i metode Pregled dostupne literature i radova na temu pseudo PEA. Rezultati i zaključak Pseudo PEA srčani arest je stanje dubokog šoka, ne liječi se poput pravog PEA srčanog zastoja. Kompresija prsnog koša i Adrenalin od 1 mg i.v. se ne primjenjuju, sve to može dovesti do dodatnog pogoršanja. Prioritet je rana identifikacija i liječenje reverzibilnih uzročnika srčanog zastoja uz primjenu vazopresora i inotropa. Tijekom reanimacijskog postupka u dijagnističke svrhe bi trebalo uvrstiti slijedeće procedure : 1. POCUS (hitni ultrazvuk uz krevet bolesnika) provjeru pulsa. 2. POCUS srca, u svakoj provjeri ritma se traži prisustvo srčane aktivnosti. Pri tome se uvjek gleda drugi prozor. Postupak treba biti kraći od 5-10 sekundi. 3. Transezofagijski ultrazvuk srca, kao superiornija ultrazvučna pretraga u identifikaciji srčane aktivnosti i reverzibilnih uzroka srčanog zastoja. 4. Kapnografija, vrijednosti izdahnutog CO2 u zraku > 40 mmHg povezane su sa prisustvom minutnog volumena. 5. Invazivno mjerenje arterijskog tlaka, identifikacija izrazito niskih tlakova. Rana identifikacija pseudo PEA tijekom srčanog zastoja zahtjeve prilagodbu reanimacijskog postupka, dodatne dijagnostičke postupke i veće reanimacijske timove. Takvo je liječenje povezano sa većim postotkom ukupnog preživljenja i boljim neurološkim ishodom i trebalo bi se uvrstiti u standardni reanimacijski protokol.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

PSYCHOLOGICAL ASPECTS OF RESUSCITATION OR HOW I LEARNED TO STOP WORRYING AND LOVE THE COMMUNICATION

Sažetak

Aim: The aim of this paper is to present and discuss the psychological aspects of resuscitation, primarily interpersonal communication, decision making, processing stress and optimizing team performance and introduce novel performance-enhancing concepts such as mental practice and the zero point survey. Methods and materials: A literature search was performed using the MEDLINE, Scopus, Web of Science and Google Scholar databases. Articles from both the medical and clinical psychology journals were included. Besides the articles, books written by experts in decision-making from the field of clinical psychology were also analyzed and referenced where appropriate. Results Using mental practice (a training method based on vividly imagining performing a procedure step-by-step or managing a demanding clinical scenario) with an adequate level of mental imagery was shown to significantly improve technical skills in surgeons and team-based skills during resuscitation in emergency physicians. The use of standardized checklists during procedures and management of certain clinical scenarios has been shown as beneficial, improving physician adherence to evidence-based practice, reducing the incidence of adverse events and, in some studies, mortality rates. Implementation of the “sterile cockpit” concept (minimizing distractions and refraining from communication unrelated to the procedure being performed) reduced the rate of medication errors by 40% in one study and the rate of communication errors during cardiac surgery by 37% in another. Using standardized communication and pre-briefing reduced the times to initiation of critical interventions such as positive pressure ventilation and chest compressions in simulated neonatal resusciation. Conclusion While often neglected in formal training, non-technical aspects of resuscitation such as interpersonal communication, the presence of distractions, pre-briefing, having shared mental models etc are shown to improve outcomes and positively affect team performance during resuscitation. More attention should be paid to learning, understanding and improving cognitive models and processes underlying efficient communication and decision making in reanimatology.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Evaluacija izgonskog trakta desnog ventrikla spektralnim doplerom u dijagnozi plućne embolije - serija slučajeva iz hitnog prijema

Sažetak

Plućna embolija (PE) jedna je od najizazovnijih dijagnoza u hitnoj službi, zbog činjenice da se može javiti u svakoj dobi, ima puno provocirajućih faktora, a klinička slika varira od asimptomatske bolesti do nagle smrti. Uvođenjem d-dimera te sve većom dostupnošću CT angiografije, povećala se incidencija PE, međutim to nije dovelo do smanjenja smrtnosti. S druge strane, ehokardiografija zasad ima samo pomoćnu dijagnostičku vrijednost u stratifikaciji rizika. Ultrazvučni pokazatelji disfunkcije desnog ventrikla, kao što su McConnellov znak, 60/60 znak i reducirani TAPSE, nemaju dostatnu osjetljivost i specifičnost za dijagnozu PE te se ne preporučuju u vodećim svjetskim smjernicama. Prema posljednjim istraživanjima, analiza izgonskog trakta desnog ventrikla (RVOT) spektralnim doplerom, odnosno nalaz ranog sistoličkog notchinga (ESN), pokazala je visoku osjetljivost i specifičnost u dijagnozi masivne i submasivne PE, s rezultatima koji dosežu 92% odnosno 99% u određenim skupinama bolesnika. Ovdje ćemo prikazati seriju slučajeva triju bolesnika iz hitne službe, kod kojih je ESN RVOT-a bio jedini pokazatelj opterećenja desnog ventrikla, a radiološki su utvrđene velike tromboembolijske mase u pulmonalnom trunkusu i glavnim plućnim arterijama, u smislu masivne PE po radiološkim kriterijima. Svi bolesnici imali su niskorizičan Wells score, urednu oksigenaciju pulsnom oksimetrijom i uredne hemodinamske parametre arterijskog tlaka i pulsa. Nijedan od bolesnika nije imao kroničnu plućnu bolest niti ranije poznatu plućnu hipertenziju, a prezentirali su se blažom pleuritičnom boli i netolerancijom napora. ESN RVOT VTI-a bio je jedini ehokardiografski pokazatelj porasta plućnog vaskularnog otpora pri procjeni funkcije desnog ventrikla. Prema dosadašnjim istraživanjima, ESN RVOT VTI-ja obećavajući je nalaz u dijagnostici PE. Uz daljnja istraživanja, na većem broju bolesnika, potencijalno bi se mogla pronaći određena skupina kod kojih bi osjetljivost i specifičnost bila dovoljno visoka da se izbjegne CT angiografija i velika kumulativna doza zračenja. Primjerice, skupina niskorizičnih bolesnika, mlađih od 60 godina, poput bolesnika iz ove serije slučajeva.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

PUPURA FULMINANS – ŽURNA INDIKACIJA ZA HIPERBARIČNU OKSIGENOTERAPIJU (prikaz slučaja)

Sažetak

Dječak u dobi 7 mjeseci na početku oporavka od febrilne infekcije gornjih dišnih putova iznenada razvija multiple eriteme po koži koji se kroz nekoliko sati brzo šire, konfluiraju i u središtu poprimaju lividno crnu boju. Hospitalizira se na Odjelu za dječje bolesti kliničkog centra i dijagnosticira se meningokokna sepsa. Ordinirana terapija uključi volumnu resuscitaciju plazmom, transfuzije krvi, antibiotike, hidrokortizon, imunoglobulin, albumin, antitrombin, fenobarbiton i antipiretike te se opće stanje malog bolesnika stabilizira za žurni zračni prijevoz do rekompresijskog središta radi primjene hiperbarične oksigenoterapije (HBOT). Uz posebne tehničke prilagodbe barokomore za liječenje dojenčeta, uradi se serija 30 seansi na radnom tlaku 2,2 bara u trajanju od 60 minuta s minimalnom koncentracijom kisika 90%. Napredovanje nekortičkih procesa na koži se usporava i prestaje već nakon 4 seanse kad se počinju definirati demarkacije prema zdravom tkivu. Tijekom trećeg tjedna zaostali koži defekti se počinju kirurški pokrivati presadcima, a uz HBOT se ubrzava cijeljenje rana, ali i područja s kojih je koža presađivana. Purpura fulminans je rijetka akutna komplikacija febrilnih bolesti uzrokovana zgrušavanjem krvi u mikrokrvotoku koja zahtijeva neodgodivo zbrinjavanje. U podlozi je nedostatak bjelančevina koja obuzdavaju zgrušavanje krvi (C, S, antitrombin), a zastoj krvotoka uzrokuje brzo napredujuću nekrozu tkiva. U tim okolnostima pravodobna HBOT korigira lokalnu anoksiju i zaustavlja nekrozu te ubrzava oporavak tkiva. Obzirom da su najčešći bolesnici dojenčad, poseban izazov je učinkovita prilagodba postupka HBOT. Deskriptori: puprura fulminans dojenčadi, hiperbarična oksigenoterapija

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

PUPURA FULMINANS – ŽURNA INDIKACIJA ZA HIPERBARIČNU OKSIGENOTERAPIJU (prikaz slučaja)

Sažetak

Dječak u dobi 7 mjeseci na početku oporavka od febrilne infekcije gornjih dišnih putova iznenada razvija multiple eriteme po koži koji se kroz nekoliko sati brzo šire, konfluiraju i u središtu poprimaju lividno crnu boju. Hospitalizira se na Odjelu za dječje bolesti kliničkog centra i dijagnosticira se meningokokna sepsa. Ordinirana terapija uključi volumnu resuscitaciju plazmom, transfuzije krvi, antibiotike, hidrokortizon, imunoglobulin, albumin, antitrombin, fenobarbiton i antipiretike te se opće stanje malog bolesnika stabilizira za žurni zračni prijevoz do rekompresijskog središta radi primjene hiperbarične oksigenoterapije (HBOT). Uz posebne tehničke prilagodbe barokomore za liječenje dojenčeta, uradi se serija 30 seansi na radnom tlaku 2,2 bara u trajanju od 60 minuta s minimalnom koncentracijom kisika 90%. Napredovanje nekortičkih procesa na koži se usporava i prestaje već nakon 4 seanse kad se počinju definirati demarkacije prema zdravom tkivu. Tijekom trećeg tjedna zaostali koži defekti se počinju kirurški pokrivati presadcima, a uz HBOT se ubrzava cijeljenje rana, ali i područja s kojih je koža presađivana. Purpura fulminans je rijetka akutna komplikacija febrilnih bolesti uzrokovana zgrušavanjem krvi u mikrokrvotoku koja zahtijeva neodgodivo zbrinjavanje. U podlozi je nedostatak bjelančevina koja obuzdavaju zgrušavanje krvi (C, S, antitrombin), a zastoj krvotoka uzrokuje brzo napredujuću nekrozu tkiva. U tim okolnostima pravodobna HBOT korigira lokalnu anoksiju i zaustavlja nekrozu te ubrzava oporavak tkiva. Obzirom da su najčešći bolesnici dojenčad, poseban izazov je učinkovita prilagodba postupka HBOT. Deskriptori: puprura fulminans dojenčadi, hiperbarična oksigenoterapija

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Infection, inflammation and thrombosis: incidence of arterial thrombosis in hospitalized patients with Covid-19

Sažetak

Objective: Increased risk of arterial thrombosis has been reported during active infections with COVID-19, which persists even after the virus has cleared. These clinical observations suggest an ongoing interaction between virus with the host’s coagulation and immune systems that is initiated at the time of infection but may continue long after the virus has been cleared. Methods:  Review of the literature for studies of arterial thrombosis in patients with COVID-19, published between December 1st, 2019 and November 30, 2021, Results: Arterial thrombosis was less common than venous thromboembolism irrespective of disease severity, though reported rates vary widely. Some studies demonstrated a low incidence of acute coronary syndrome (0.0–2.1% in ICU) and 1.0% in general ward, limb ischemia (0.7% in ICU) and mesenteric artery ischemia (0.7% in ICU). However, a large retrospective study reported a much higher incidence of myocardial infarction (MI) and stroke, especially in ICU patients when compared to non-ICU patients (13.9% vs. 7.3% and 3.7% vs. 0.9%, respectively. In University Hospital Dubrava registry, the incidence of arterial thrombosis was 5.8%, among which ischemic stroke , acute limb ischaemia and acute myocardial infarction were the most frequent manifestations. Those wariations in incidence among published studies may be related to variations in event definitions and detection: myocardial injury appears to be common (i.e. increased cardiac troponin level) ranging between 7.2% and 36%, though actual rates of coronary artery thrombosis are unclear . Conclusions and relevance:  Infection-associated vascular injury has long been described in many types of infections, especially after sepsis and septic shock .Non-COVID-19 viral respiratory infections, including viral influenza, confer excess thrombotic risk after hospital discharge. Nevertheless, the risk in COVID-19 seems to be 3-fold higher than in non-COVID-19 respiratory illness

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Ultrazvuk pluća u hitnoj medicini

Sažetak

Cilj: Prikazati osnovne pojmove te način primjene ultrazvuka pluća u hitnoj medicini. Uvod: Ultrazvuk pluća se sve više primjenjuje kao pomoćno sredstvo za dijagnozu kritično bolesnih pacijenata. Pokazao se kao brz, učinkovit, jeftin, može se ponoviti u bilo kojem trenutku te da nema komplikacija. Pomaže u dijagnostici plućnih i drugih bolesti koje zahvaćaju pluća i pleuralni prostor. Ultrazvuk pluća služi kao pomoćni alat pri reanimaciji, primjeni terapije tekućinama i inotropima te pri raznim intervencijama u hitnoj službi (pluralne punkcije, postavljanje torakalnog drena, uvođenje centralnog venskog katetera). Metode: Pregled dostupne nove literature te vlastita iskustva. Rezultati: Ultrazvučna sonda postavlja se okomito na kožu pacijenta u longitudinalnom smjeru na točno predviđena mjesta na prsnom košu (BLUE točke). Time se dobije prikaz 2 susjedna rebra koji daju akustičnu sijenu a između rebara se nalazi hiperehogena linija (pleuralna linija koju čine parijetalna i visceralna pleura), rebra i pleuralna linija zajedno tvore sliku „znak šišmiša“. U samoj pleuralnoj liniji se vide bljeskanja, svjetlucanja što predstavlja klizanje pleure pri udahu/izdahu („znak pješčane plaže“). Ono što se događa na pleuralnoj liniji analiziramo artefakte koji nam pomažu u dijagnostici kod pacijenata u akutnom respiratornom zatajenju te nas brzo navode na dijagnozu (BLUE protokol). Zaključak: Upoznavanje liječnika hitne medicine s mogućnostima ultrazvuka pluća uvelike će ubrzati i poboljšati skrb za pacijente koji se prezentiraju akutnim respiratornim zatajenjem.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Prikaz slučaja - transkutani pacing bolesnika s hemodinamski značajnom bradikardijom u izvanbolničkim uvjetima

Sažetak

Transkutana elektrostimulacija srca neinvazivna je metoda za terapiju teških bradikardija i P-val srčane asistolije. Može se primijeniti brzo, ne zahtjeva dugotrajnu pripremu i edukaciju te je u svijetu postala metoda izbora za urgentnu, privremenu elektrostimulaciju srca. Indikacije za primjenu TES su: simptomatska bradikardija (hemodinamski značajna bradikardija) i P-val asistolija. U procjeni bradikardije osnovno je utvrditi je li usporeni srčani ritam izazvao nepovoljne učinke na organizam kao što su: hipotenzija, srčana dekompenzacija, znakovi smanjene cerebralne perfuzije (sinkopa, presinkopa, konfuzija, smetenost), stenokardija i pojava ozbiljnih ventrikularnih aritmija. U radu je prikazan slučaj pacijenta RM 1962. godište koji je pregledan putem HMP zbog vrtoglavice u sjedećem položaju koja traje unazad 2 sata. U pozivu HMP navodi i slabost, preznojavanje te da je u jednom navratu obilno povratio. Po dolasku leži u krevetu, od vrtoglavice ne može ustati, žali se na opću slabost i nelagodu u prsištu. Inače je dijabetičar na OH, hipertoničar. Uzima terapiju redovito. U kliničkom statusu dominira blijeda koža, slab palpabilan periferni puls oko35/min i hipotenzija 80/50mmHg uz saturaciiju od 94%. Auskultatorno nad plućima uredan disajni šum. Srčana akcija usporena. Urednog stanja svijesti, bez jasnih ispada i lateralizacija u neurološkom statusu. Učinjeni EKG ukazuje na AV blok III stupnja, fr oko 20/min, uz asistoličku pauzu od 3,5sek, uz duboke negativne T valove inferolateralno. Nakon uspostave venskog puta ordinira se Atropin: najprije 1 mg iv a potom jos 2mg. Kako je pacijent hemodinamski nestabilan, postave se samoljepljive elektrode za transkutani pacing, anterolatralno. Na farmakološku terapiju bez odgovora, nakon primjene iv midazolama 2,5mg uključuje se transkutani pacing zadane frekvencije 70/min i izabranu struju 80mA. Na učinjeno se postigne zadovoljavajuća frekvencija pulsa uz dobro punjen radijalni puls te pobošljanje općeg stanja pacijenta. Tijekom transporta izmjereni su vitalni parametri: RR 100/60mmHg, puls 70/min. Cijelo vrijeme transporta monitoriran i oksigeniran s O2 12L/min i hemodinamski stabilan.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Kardiopulmonalna reanimacija trudnice

Sažetak

UVOD Srčani arest u trudnoći jedan je od najizazovnijih kliničkih scenarija. Iako je većina stavki u kardiopulmonalnoj reanimaciji trudnice slična standardnom oživljavanju odraslih, u nekoliko aspekata se razlikuju. Najočitija razlika je u tome što postoje 2 pacijenta, majka i fetus. Podaci iz US Nationwide Inpatient Sample upućuju na to da se srčani zastoj u trudnica događa u 1:12 000 slučajeva. Nedostatak znanja i slabe vještine oživljavanja mogli bi uvelike pridonijeti lošim ishodima nakon što je došlo do srčanog zastoja. Unatoč ovim problemima, nedavni podaci pokazuju da stopa preživljenja do otpusta iz bolnice nakon srčanog zastoja kod majke može biti čak 58,9%, što je daleko veći postotak od drugih srčanih zastoja, a sve navedeno dodatno upućuje koliko je važna odgovarajuća obuka i priprema za ove događaje unatoč njihovoj rijetkosti. Ključne riječi: srčani arest, kardiopulmonalna reanimacija, trudnica, trudnoća PRIKAZ SLUČAJA- kardiopulmonalna reanimacija trudnice Pacijentica (D.F., 1982 godište) u 32 tjednu blizanačke trudnoće dovežena u urgentni trakt KBC Osijek u kardiorespiratornom arestu, u tijeku reanimacije. Po navodu obitelji, kolabirala u kući te je pozvana HMP. Po dolasku HMP, pacijentica bez svijesti. Započne se kardiopulmonalna reanimacija po ALS protokolu. Inicijalni ritam na monitoru VF, isporuče se 3x DC šoka, iza toga PEA, ordinirano ukupno 12 ampula adrenalina, te amiodaron 300mg. Po dolasku u urgentni trakt KBC Osijek bez svijesti. Pri prvoj provjeri ritma na monitoru PEA, nastavi se KPR po protokolu. Pozovu se dežurni ginekolog te anesteziološki tim. Unatoč svim provedenim mjerama po ALS protokolu proglasi se smrt pacijentice. Iako su ovakve situacije vrlo rijetke u kliničkoj praksi, potrebna je obnova postojećih znanja svih med. djelatnika, a posebno hitne medicinske službe.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

LIJEČENJE EPILEPTIČKOG STATUSA

Sažetak

Epileptični status je hitno stanje koje nastaje kao rezultat zatajenja mehanizama odgovornih za prestanak napadaja ili inicijacijskih mehanizama koji dovode do abnormalno dugotrajnih napadaja. To je stanje koje može imati dugoročne posljedice, uključujući oštećenje i smrt neurona, mijenjanje neuronskih mreža, ovisno o vrsti i trajanju napadaja. Dijagnostički klasifikacijski sustav epileptičnog statusa, koji daje okvir za kliničke dijagnoze, istraživanja i terapijske pristupe za svakog pacijenta uključuje semiologiju napadaja, etiologiju, elektroencefalografiju (EEG) i životnu dob. U bolesnika s od ranije dijagnosticiranom epilepsijom, najčešći uzrok epileptičnog statusa je promjena antiepileptika, a drugi uzroci mogu biti moždani udar, tumor, trauma glave, lijekovi, teof(npr. kokain ilin), odvikavanje od alkohola, elektrolitni disbalans, infekcije (npr, meningitis, moždani apsces, encefalitis), toksini. Klinički se epileptički status može podijeliti prema stupnju poremećaja svijesti i prema postojanju motornih simptoma. EEG ima ključnu ulogu u postavljanju dijagnoze epileptičnog statusa. Unatoč postojanju brojnih lijekova i dodatnih metoda liječenja, liječenje pacijenata s epileptičnim statusom obično je vrlo zahtjevno. Liječenje zahtjeva rano započinjanje liječenja, odgovarajuće doze lijekova i monitoriranje vitalnih funkcija. Američko društvo za epilepsiju je objavilo terapijski algoritam za liječenje konvulzivnog ranog epileptičnog statusa i utvrđenog epileptičnog statusa kod odraslih i djece, izuzev novorođenčadi, a navedeni algoritam je prihvatila i Internacionalna liga protiv epilepsije (ILAE). Taj algoritam predstavlja prve smjernice utemeljene na dokazima za liječenje epileptičnog statusa. Epileptični status treba početi adekvatno zbrinjavati već u izvanbolničkim uvjetima, a nastavak liječenja u specijaliziranim ustanovama koje imaju jedinice intenzivnog liječenja. Liječenje se sastoji od četiri faze: faza stabilizacije, incijalna faza terapije, druga faza terapije i treća faza liječenja.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

ZBRINJAVANJE MASOVNIH PROMETNIH NESREĆA IZ PERSPEKTIVE VANBOLNIČKE HITNE MEDICINSKE SLUŽBE-PRIKAZ SERIJE SLUČAJEVA

Sažetak

Cilj: Kvaliteta zbrinjavanja i trijaže stradalih u masovnim prometnim nesrećama na primarnom mjestu događaja određuje ishod i smanjuje negativne posljedice incidenta. Cilj ovog rada je prikazati 3 prikaza slučajeva zbrinjavanja masovnih prometnih nesreća na autocesti A3 tijekom 2021. i 2023. godine. Prikaz slučaja: U ožujku i srpnju 2021. te siječnju 2023. dogodile su se 3 masovne prometne nesreće na različitim dionicama autoceste A3. Uzroci su bili prevrtanje kamiona, izlijetanje autobusa s autoceste te lančani sudar skupine vozila. Ukupan broj poginulih je 15, dok su prema podacima dostupnima u programu „eHitna“ ukupno 52 osobe bile zbrinute i pregledane od strane T1 i T2 timova hitne medicinske službe. Svi preživjeli pacijenti bili su pri svijesti (GCS 15, RTS 12). Najčešće dijagnoze u sva 3 slučaja bile su površinska ozljeda glave, kontuzija prsnog koša i kontuzija donjeg dijela leđa i zdjelice. Primarna trijaža provedena je prema postupku START i JumpSTART trijaže od strane tima koji je prvi došao na intervenciju, a dio djelatnika bio je osposobljen na tečaju Cro-MRMI koji se održava u edukacijskom centru Opće bolnice „Dr. Josip Benčević“. Zaključak: Edukacija djelatnika o postupanjima u slučaju masovne prometne nesreće te pravilno provođenje postupka primarne trijaže povećavaju vjerojatnost pozitivnog ishoda za stradale.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Killer B's can(t) kill: kako prepoznati i liječiti kolinergički toksidrom

Sažetak

Trovanja pesticidima su jedna od čestih trovanja u zemljama u razvoju, ali i često trovanje u razvijenim zemljama, pogotovo u ruralnim sredinama. Organofosfati čine preko 50% svih pesticida u uporabi, a akutna toksičnost organofosfata je i najopasnija od svih klasa pesticida. Zbog samog mehanizma djelovanja na enzim acetil-kolin-esterazu, simptomi su različiti , a progresija simptoma je brza, što dovodi do čestog neprepoznavanja ove toksičnosti i smrtnog ishoda za pacijenta. U ovome radu osvrnuti ćemo se na to kako prepoznati kolinergički toksidrom i kako ga uspješno i brzo liječiti sa nespecifičnim i specifičnim metodama liječenja.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Hitna psihijatrijska stanja u okviru Objedinjenog hitnog prijema KBC Osijek

Sažetak

Općenito, hitna medicinska stanja su ona koja ugrožavaju život i/ili izazivaju veliku patnju pojedinca. Hitna stanja mentalnog zdravlja dijele ovaj opis, ali, osim toga, pacijent ima poremećaje mišljenja, raspoloženja i psihomotorike koji predstavljaju prijetnju njegovoj egzistenciji ili ljudima u njihovoj zajednici.Glavni ciljevi hitne intervencije su zaštititi život pacijenta i zajednice. U ovome radu prikazati ćemo najčešća hitna psihijatrijska stanja u kolaborativnom radu liječnika objedinjenog hitnog prijema i hitne psihijatrijske ambulante. Prepoznavanje najčešćih hitnih psihijatrijskih stanja (a prema statitici do sada obrađivanih dijagnostičkih kategorija sukladno MKB-10 klasifikaciji u okviru Klinike za psihijatriju KBC Osijek), algoritmi liječenja i preporuka za psihijatrijskim liječenjem, pravne aspekte određenih psihijatrijski stanja i dijagnoza (što u liječenju procjenjuje psihijatar prema ZODSS-u, a što liječnik općenito prema aktualnim zakonodnavnim propisima i pravilnicima) s ciljem razmjene znanja i poboljšanja daljnje interdisciplinarne suradnje.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Anafilaktička reakcija na ubod insekta ili neprepoznat zmijski ugriz?

Sažetak

Prikaz slučaja: 63-godišnja bolesnica zaprimljena je u Objedinjeni hitni bolnički prijam (OHBP) Kliničkog bolničkog centra Rijeka (KBC Rijeka) radi bolnosti i otoka desne šake uz opću slabost i povraćanje nakon suspektnog uboda insekta/nepoznate životinje. Prehospitalno je radi kliničke slike anafilaktičkog šoka primila adrenalin 1 mg im, Synopen 120 mg im i 1500 ml 0.9% NaCl. Po prijamu u OHBP urednih je vitalnih znakova uz obilno povraćanje, proljevastu stolicu i generalizirani tremor tijela. Subjektivno navodi grčeve u trbuhu. U kliničkom nalazu ističe se lividan palac edematozne desne šake uz sufuzije prema nadlaktici, palpabilnih perifernih pulsacija. Konzultiran je Toksikološki zavod te se temeljem kliničke slike postavi prvo sumnja na ugriz crne udovice. Zbog trombocitopenije (T 23x109/L, kontrolni 7x109/L) uz leukocitozu (L 34.1 x109 /L, diferencijacija pregledom razmaza periferne krvi u hitnoći ukazuje na leukocitozu primarno reaktivne etiologije) i razvoja DIK-a postavi se sumnja da se ne radi o ugrizu crne udovice, nego neprepoznatom zmijskom ugrizu (u dostupnoj medicinskoj literaturi navedeni hematološki fenomeni opisani su u slučajevima ugriza zmija otrovnica, dok kod uboda crne udovice nema naznaka hematoloških nuspojava). U OHBP-u su aplicirana 2 ''poola'' trombocita uz analgetsku terapiju, obilnu hidrataciju i neinvazivni monitor vitalnih funkcija. Sukladno savjetu Toksikološkog zavoda nije primijenjen protuotrov obzirom da bolesnica anamnestički nije vidjela što ju je ubolo/ugrizlo. Bolesnica je iz OHBP-a zaprimljena u Jedinicu intezivnog liječenja nakon fasciektomije desne šake. Nakon 8 dana bolesnica je otpuštena iz bolnice na daljnje kućno liječenje uz upute redovnog previjanja rane po fasciotomiji kod nadležnog liječnika. Zaključak: Anafilaktička reakcija rijetka je komplikacija nakon zmijskog ugriza. Ovaj slučaj prikazuje kako je temeljem kliničke slike i laboratorijskom identifikacijom hematoloških fenomena postavljena sumnja o zmijskom ugrizu kao uzroku anafilakse.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

TELEMETRIJA ZA STEMI PACIJENTE U HITNOJ MEDICINSKOJ SLUŽBI BPŽ

Sažetak

Cilj

Materijali i metode

PCI centar u Slavonskom Brodu je prema mreži Ministarstva zdravstva RH namijenjen zbrinjavanju svih pacijenata sa STEMI u BPŽ. Zavod za hitnu medicinu raspolaže sa po jednim timom u Okučanima,Novoj Gradiški,Lužanima i Vrpolju te sa dva tima u Slavonskom Brodu. Pokriva područje od 156 000 stanovnika. Zavod transportira sve pacijente u najbližu bolnicu.U slučaju pacijenata zapadnog dijela županije to je bolnica Nova Gradiška.Pacijentima sa STEMIjem tog dijela županije trebalo je >120 minuta do PCI centra. Unaprjeđenje zbrinjavanja pacijenata sa STEMIjem na tom dijelu županije postigli smo uvođenjem telemetrije, izradom protokola za postupanje timova HMS te ustrojom komunikaciju sa kardiologom u PCI centru u Slavonskom Brodu. U ovoj retrospektivnoj analizi koristili smo podatke iz programa E-hitna te podatke internih registara pacijenata sa STEMijem. Analizirani su podaci od svibnja 2020. do siječnja 2023.godine za pacijente zapadnog dijela županije.

Rezultat i zaključak

Ukupno je dokumentirano 45 pacijenata sa STEMI za koje je korištena telemetrija za odluku o upućivanju u PCI centar. Prosječna dob je 62,5 godine.U 74 % pacijenata EKG je snimljen unutar 10 minuta od dolaska tima do pacijenta. Vrijeme od dolaska tima HMS do pacijenta do predaje u PCI centar u Slavonskom Brodu je do 30 minuta (6),30-50 minuta (21), 50-60 minuta (8),60-80 minuta (4) ,80-90 minuta (2). EKG je interpretiran kao: inferiorni (34%),anteriorni(18%),posteriorni (4%),lateralni (2%),anteroseptalni (2%),inferoposteolateralni (2%) te neopisanih (38%).Pacijenti su dobili kisik u 76 % slučajeva,acetilsalicilnu kiselinu u 91 % slučajeva,analgeziju u 27 % slučajeva,nitroglicerin u 38%,a NOAK u 51 % slučajeva. Primjena telemetrije i konzultacije sa kardiologom u PCI centru dovela je do skraćenja vremena dolaska pacijenta sa STEMIjem u PCI centar sa zapadnog dijela županije . Pridonijela je i poboljšanju primjene NOAK terapije u izvanbolničkim uvjetima.

Naslov

Perikarditis - prikaz slučaja

Sažetak

Iz MPDJ je dojavljeno kako pedesetrogodišnji bolesnik unatrag četiri dana ima povišenu tjelesnu temperaturu, čak do 40°C. Uz vrućicu se javila i zaduha. Liječnik obiteljske medicine je bolesniku propisao cefuroksim te je napravljen PCR test na COVID-19, koji je bio negativan. Međutim, bolesnikovo stanje se pogoršavalo uz pojavu bolova u prsištu. Bolesniku su uzeti anamnestički podaci, učinjen je fizikalni pregled te su zabilježeni vitalni pokazatelji. Pacijent je bio tahipnoičan, Rf 30/min, urednih vrijednosti krvnog tlaka, 120/80 mmHg, frekvencija pulsa bila je 64/min te vrijednost saturacije 95%. Učinjeni elektrokardiogram pokazao je difuznu elevaciju ST spojnice, što je tipičan znak za perikarditis. Bolesnik je prevezen u zdrastvenu ustanovu radi pružanja daljnje medicinske skrbi. Cilj ovoga rada je prikazati prepoznavanje, zbrinjavanje i liječenje bolesnika s perikarditisom u hitnoj službi. Ključne riječi: bol u prsištu, dispneja, febrilitet, difuzna elevacija ST-spojnice, hitna medicinska služba

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

HRVATSKA MREŽA HITNOG INTERVENCIJSKOG LIJEČENJA AKUTNOG INFARKTA MIOKARDA

Sažetak

Akutni infarkt miokarda (sa ST-elevacijom – STEMI i bez ST-elevacije NSTEMI) veliki je javnozdravstveni problem i uzrok je velikog broja hospitalizacija, te mortaliteta u razvijenim dijelovima svijeta. Stanje se liječi medikamentoznom terapijom, a posljednjih više od dvadeset godina i urgentnom perkutanom koronarnom intervencijom (PCI). Metoda je superiorna u odnosu na trombolizu i ostalu medikamentoznu terapiju ukoliko se provodi od iskusnih operatera i centara unutar prvih dva (STEMI, nestabilni NSTEMI) do 72 (ostali NSTEMI) sata od početka bolova. Radi toga se u posljednja dva desetljeća osnivaju mreže centara PCI koji su sposobni pružiti takvo liječenje bolesnika s akutnim infarktom miokarda na cijelom teritoriju razvijenih država svijeta po principu 24/7. Prateći međunarodna znanstvena saznanja i gotovo istodobno s njima hrvatski kardiolozi osnivaju prve centre intervencijskog liječenja prije dvadeset i pet godina, a 2000. godine i permanentnu službu liječenja PCI u akutnoj fazi STEMI za bolesnike zaprimljene u hitnu službu tih bolnica. Postojeći centri 2004. godine započinju se postupno organizirati u Hrvatsku mrežu intervencijskog liječenja akutnog infarkta miokarda preuzimajući odgovornosti za bolesnike transportirane iz okolnih županijskih bolnica u akutnoj fazi STEMI i NSTEMI pokrivajući do danas sve dijelove Republike Hrvatske. Rezultati liječenja unutar ove Hrvatske mreže prepoznati su u međunarodnoj kardiološkoj javnosti kao jedne od najboljih europskih zemalja i jedan su od razloga smanjenja smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti u nas (s 53% 2005. godine na današnjih ispod 45%). Prateći svoje rezultate i nova saznanja u stručnoj i znanstvenoj literaturi ova mreža se dalje kontinuirano razvija.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

SVT - 4.-godišnje iskustvo jednog Zavoda

Sažetak

Supraventrikularne tahikardije (SVT) su vrlo česte u hitnoj službi. Karakteriziraju ih srčana frekvencija veća od 100/min i uski QRS – kompleksi manji od 0,12s. Najčešće nisu životno ugrožavajuće, ali značajno narušavaju kvalitetu života bolesnika. Za hitnu službu najznačajnije SVT su fibrilacija i undulacija atrija, atrioventrikularna kružna tahikardija (AVRT), atrioventrikularna nodalna kružna tahikardija (AVNRT) te rjeđe automatska atrijska tahikardija. Cilj ovog rada je prikazati učestalost SVT, njihovo prehospitalno zbrinjavanje te donijeti zaključke kojima bi se definitivno zbrinjavanje bolesnika unaprijedilo. Ovo retrogradno pregledno istraživanje provedeno je u Zavodu za hitnu medicinu Primorsko – goranske županije u vremenskom razdoblju od 01.01.2019. do 31.12.2022. godine, a obuhvatili smo slijedeće dijagnoze prema MKB-10 klasifikaciji: I47, I47.0, I47.1, I48, I49.9 i R00.2. U navedenom 4.-godišnjem razdoblju s dijagnozom I47.1 pregledan je 251 bolesnik, a sa svim ostalim navedenim dijagnozama 2 203 bolesnika. Što se pak tiče prehospitalnog zbrinjavanja bolesnika, u otprilike 35% bolesnika nije provedena nijedna terapijska procedura, u njih 32% provedeni su vagotonični manevri, u samo 11% bolesnika primjenjen je adenozin te u njih 7% verapamil. Iz navedenog proizlaze slijedeći zaključci: postoji potreba za kontinuiranom edukacijom i mentoriranjem mladih i neiskusnih liječnika, nabava potrebne opreme i lijekova te upoznavanje s istima, definiranje smjernica i postupanje prema istima, kvalitetnije vođenje medicinske dokumentacije, specijalističko usavršavanje liječnika i medicinskih sestara/tehničara, kontinuirani nadzor kvalitete rada i sl.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

NEINVAZIVNA MEHANIČKA VENTILACIJA U IZVANBOLNIČKOJ HITNOJ MEDICINSKOJ SLUŽBI ZAVODA ZA HITNU MEDICINU PGŽ

Sažetak

Cilj

Materijali i metode

Podaci su dobiveni iz baze podataka programa E-hitna, a provedbu istraživanja je odobrilo Etičko povjerenstvo matične ustanove.

Rezultat i zaključak

Rezultati prikazuju kako je u petogodišnjem periodu NIV u našem Zavodu upotrijebljen 49 puta i to: u 13 bolesnika sa egzacerbacijom KOPB-a, u 7 bolesnika s kongestivnim zatajenjem srca, u 6 bolesnika s plućnim edemom, u 1 bolesnika s pneumonijom, u 2 bolesnika s akutnom respiratornom insuficijencijom, u 3 bolesnika s dijagnozom utapanja te 1 bolesnika s dijagnozom mijastenije gravis. Od ukupnog broja bolesnika u samo je četiri slučaja provođenje NIV-a bilo neuspješno zbog bolesnikove netolerancije i pogoršanja simptoma, dok je u jednom slučaju bolesnik arestirao. S obzirom na ukupan broj bolesnika u navedenom vremenskom razdoblju s dijagnozama egzacerbacije KOPB-a (575 bolesnika) i plućnim edemom (662 bolesnika) NIV je nažalost nedovoljno iskorištena terapijska procedura u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi. Ključne riječi: neinvazivna mehanička ventilacija, egzacerbacija KOPB, kardiogeni edem pluća, izvanbolnička hitna medicinska služba

Naslov

Reanimacije u IHMS Zavoda za hitnu medicine PGŽ : "što smo saznali kroz 7 godina i koliko je vrijeme reakcije bitno"

Sažetak

Cilj

Materijali i metode

Analizirani su podaci ZZHM PGŽ (Utstein registri te DLSH zapisi nalaza liječnika putem programa E-hitna) te medicinski zapisi KBC Rijeka(IBIS program) . Analiza podataka učinjena programima Microsoft Excel™ te IBM SPSS™. Za korištenje svih podataka su ishodovane etička odobrenja spomenutih ustanova. Iz obrade smo isključili areste pedijatrijske dobne skupine te traumatskog uzroka.

Rezultat i zaključak

Nakon obrade podataka 1795 slučajeva je ušlo u analizu. U PGŽ incidencija pokušanih KPR iznosi 91,14 OHCA na 100 000 stanovnika. Raspodjela vremena reakcije ne prate standardnu distribuciju (Shapiro Wilks 0.7110 P<0.0001), Vremena reakcije dulje od 33:51 min izdvojene iz analize prema Grubbs i Tukey metodi detekcije outlier rezultata. Prema našim rezultatima ukupno preživljenje(CPC 1-4) iznosi 76 slučajeva od 1722 odnosno 4,41% dok sa blažim neurološkim oštećenjima (CPC 1,2) iznosi 60 od 1722 odnosno 3,48%. Analizom došlo se do prosječnog vremena reakcije kod pokušanih KPR 12:09 (12.15) minuta dok medijan iznosi 11:11(11.18) minuta. Raspodjela rezultata također ne prati standardnu distribuciju (Shapiro Wilks 0.961 uz p<0.0001.). Pojavnost poziva koji rezultiraju KP arestom imaju vrh oko 9 te 17 sati. Učinjenom binarnom logističkom regresijom faktora koji dovode do preživljenja nađene su korelacije u različitim omjerima. U pacijenta koji su doživjeli arest prije dolaska HMP faktori korelacije su nešto drugačiji nego u ukupnoj populaciji. 176 pacijenta je transportirano bez ROSC do bolnice od kojih su samo dvoje (1,13%) preživjeli. Između ispostava postoje značajne razlike u vremenu reakcije dok kod preživljenja u dijelu njih je evidentna statistčki značaja razlika u preživljenju

Naslov

Prehospitalno zbroinjavanje SVT - prikaz slučaja

Sažetak

Srčane aritmije su učestala stanja s kojima se susreću liječnici hitne medicinske službe. Supraventrikularne tahikardije prepoznajemo po uskim QRS kompleksima (<120ms) i frekvenciji iznad 100/min te su najčešće pravilnog ritma. Mehanizam nastanka uključuje provodno tkivo Hisovog snopa i tkivo iznad istog. U supraventrikularne tahikardije ubrajamo: sinusnu tahikardiju, fibrilaciju atrija, atrioventrikularnu kružnu nodalnu tahikardiju (AVNRT), atrioventrikularnu kružnu tahikardiju (AVRT) i sl. U ovome radu prikazat ćemo bolesnicu s paroksizmalnom SVT, koja je po definiciji pravilna tahikardija, uskih QRS kompleksa s frekvencijom između 180-220/min. Najčešće se javlja kod mladih ljudi. Terapija koja se koristi za liječenje PSVT je nefarmakološka i farmakološka, a ovisi o hemodinamskoj stabilnosti bolesnika. Prva linija u liječenju HD stabilnog bolesnika su vagalni manevri (masaža karotidnog sinusa i Valsalvin manevar). Ukoliko se PSVT ne uspije zaustaviti, uključuju se lijekovi i to ponajprije adenozin u dozama od 6mg/12mg/18mg. Prva linija liječenja u HD nestabilnog bolesnika je elektrokardioverzija. Nakon uspostave sinusnog ritma potrebno je učiniti laboratorijsku i kardiološku obradu, utvrditi uzrok tahikardije te ga liječiti. Iz MPDJ je dojavljeno kako je 53.-godišnja bolesnica osjetila pritisak i stezanje u prsima uz kratkotrajni gubitak svijesti. Učinjenim ABCDE pregledom utvrđen je snižen krvni tlak, blijeda, vlažna koža, ubrzan puls, nepalpabilan na periferiji uz višekratni osvjedočeni gubitak svijesti u trajanju do najviše 10 sekundi i spontani oporavak. Početni ritam na monitoru je SVT pravilnog ritma, frekvencije 180/min te se snimi i 12-kanalni EKG. Valsalvin manevar je bio neuspješan, pa su primjenjeni lijekovi. Na primjenjeni Adenozin u dozi od 6mg dolazi do konverzije u sinus ritam. Potom se učini kontrolni ABCDE pregled te je bolesnica urednih vitalnih pokazatelja i HD stabilna prevozi na OHBP KBC-a Rijeka, lokalitet Sušak. Ciljanom terapijom bolesnica postaje stabilna i suradljiva, što značajno olakšava transport u trajanju od otprilike 20 minuta. Ključne riječi: supraventrikularna tahikardija, terapijski postupci, izvanbolnička hitna medicinska služba

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Infarkt bubrega - prikaz slučaja

Sažetak

Uvod: Infarkt bubrega rijetko stanje u hitnoj medicini koji je uzrokovan potpunom ili djelomičnom okluzijom bubrežne arterije. Tipično se prezentira jakom boli u lumbalnoj regiji, hematurijom, oligurijom, arterijskom hipertenzijom i febrilitetom, no u većini slučajeva oponaša druge patologije među kojima su najčešće pijelonefritis i bubrežne kolike. Zbog svoje rijetkosti i nespecifičnosti kliničke slike često se krivo ili kasno dijagnosticira što može rezultirati ireverzibilnim oštećenjem bubrežnog parenhima, renovaskularne hipertenzije ili povećanjem rizika od embolijskih incidenata drugih organa. Cilj ovog članka je prikazati evaluaciju i dijagnostičko-terapijske mogućnosti temeljem našeg iskustva i do sada poznatih slučajeva. Prikaz slučaja: Osamdesetpetogodišnji pacijent zaprimljen je na Objedinjeni hitni bolnički prijam zbog boli u abdomenu koja je u trajanju unazad tri dana. Prilikom trijaže pacijent je bio urednih vitalnih parametara, febrilan 37,8⁰C. U fizikalnom statusu isticala se palpatorna bolnost u području lijevog hemiabdomena uz lokalni defans. Laboratorijski nazali ukazali su na leukocitozu s pretežnom neutrofilijom te povišene vrijednosti C- reaktivnog proteina. Bubrežni parametri bili su unutar referentnih vrijednosti. Analizom urina utvrđena je proteinurija i hematurija. Budući da su radiogram grudnih organa, abdomena i orijentacijski ultrazvuk abdomena bili uredni, ordiniran je CT abdomena kojim se postavila dijagnoza infarkta desnog bubrega. Pacijent je potom hospitaliziran na Klinici za urologiju gdje je konzervativno liječen antikoagulantnom terapijom te je po poboljšanju općeg stanja otpušten nakon 9 dana hospitalizacije. Zaključak: Ovaj slučaj pokazuje važnost ranog prepoznavanja simptoma i započinjanja terapije bolesnika sa simptomima infarkta bubrega kako bi se izbjegla potencijalna smrtnost i ireverzibilna ozljeda bubrega. KLJUČNE RIJEČI: okluzija renalne arterije, bol u abdomenu, hematurija, akutna bubrežna ozljeda, kronična bubrežna bolest

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Transient right hemiparesis progressing to left hemiparesis: case report

Sažetak

Introduction: A transient ischemic attack (TIA) is a transient episode of neurologic dysfunction caused by focal brain, spinal cord or retinal ischemia without acute infarction, with typical episodes lasting less than 1 hour. TIA can be a warning of an impending ischemic stroke with the highest risk in the first few hours and days following TIA. Case report: We report a case of a 58-year-old male patient whose family called the EMS because he mumbled, had right-sided weakness and was not able to walk. 20 minutes after the initial call, when the ambulance arrived on the scene, the symptoms were completely resolved (NIHSS 0). However, 40 minutes after the initial call, during transport, the patient developed left-sided weakness and was not able to speak clearly (NIHSS 9). An urgent CT angiography of cerebral arteries was performed immediately upon arrival to the hospital and showed an occlusion of the M2 segment of the right middle cerebral artery. Mechanical thrombectomy was not performed due to elongation of the aorta and improvement in the neurological exam (2 hours after the initial call: NIHSS 1). During hospitalization, the patient underwent cardiac, neurological and psychiatric workup. He was discharged from the hospital 10 days after admission with noticeable left leg and left arm weakness and a flat left nasolabial fold (NIHSS 3). Conclusion: TIA is a medical emergency whose symptoms are often already resolved when a doctor sees the patient. However, TIA always requires prompt neurological workup which should always include neuroimaging. The risk for a new TIA or ischemic stroke is the highest in the first few hours and days after TIA. It is also important to investigate and treat risk factors which could cause a new TIA or ischemic stroke.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

LIJEČENJE STEMI-JA U OPĆOJ BOLNICI DR. JOSIP BENČEVIĆ 2021. GODINE

Sažetak

Cilj

Materijali i metode

Uvidom u BIS naše Bolnice pronađeni su pacijenti liječeni zbog STEMI-JA 2021.godine Vremenski interval između dolaska u bolnicu i rekanalizacije određen je kao „D2B time“. Pacijenti su podijeljeni u dvije skupine, sa dobrim D2Bt ( 90min). Podjeljeni su po dobi i spolu. Određen je medijan D2Bt te D2Bt za muškarce i žene, prosječna dob pacijenta te prosječna dob za muškarce i žene. Podaci su uspoređeni sa istraživanjem iz 2013., u kojem je istraženo D2Bt vrijeme u 8 PCI centara u Hrvatskoj.

Rezultat i zaključak

uključeno 1U5 pacijenata. 32% činile su žene, a 68% muškarci. Prosječna dob iznosila je 65 godina, od toga za žene 73 godine, za muškarce 63 godine. Medijan D2Bt iznosio je 79 minuta. Najkraće D2Bt iznosilo je 25 minuta. Najduže D2Bt iznosilo je 200 minuta. Od ukupnog broja pacijenata, njih 68 % stiglo je na PCI u vremenu ispod 90 minuta. Usporedno sa sličnim istraživanjima provedenim na području RH. Prosječna dob pacijenta je porasla sa 60 na 65 godina. Manji je postatak muškaraca (68% u usporedbi sa 73%). U istraživanju provedenom u 8 PCI centara u RH 2012. godine, medijan D2B vremena bio je 108 minuta. 37% pacijenata stiglo je na PCI unutar zadanog roka. U našem istraživanju provedenom 9 godina kasnije, uočava se skračenje D2B vremena. Medijan D2B vremena u našoj ustanovi 2021. iznosio je 79 minuta. Postotak pacijenata koji je stigao na PCI u zadanom vremenu, iznosio je 68%. Pokazan je napredak u skraćivanju D2B vremena u liječenju STEMI-ja u RH unutar 9 godina.

Naslov

Komunikacija kao važan aspekt liječenja i zbrinjavanja pedijatrijskih bolesnika u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi

Sažetak

Komunikacijske vještine iznimno su važne u međuljudskim odnosima, jer loša komunikacija često rezultira brojnim nesporazumima i problemima. Svako životno razdoblje ima svoje specifičnosti koje je potrebno poznavati kako bi uspješno prenijeli određene informacije. Sama definicija komunikacije je jednostavna kada sagledamo činjenicu na koje sve načine možemo komunicirati, stvar postaje puno kompleksnija. Ona može biti verbalna i neverbalna, formalna i neformalna, interpersonalna i impersonalna te intrapersonalna i javna komunikacija. Otežanu komunikaciju očekujemo u radu sa specifičnim skupinama kao što su: osobe u stresnim situacijama, osobe s kognitivnim ograničenjima, osobe sa smetnjama doživljavanja i ponašanja, osobe s oštećenim sluhom i/ili vidom, osobe s oštećenjem govora, a posebnu skupinu čini pedijatrijska populacija, čija komunikacija ovisi o dobi, odnosno o njihovoj kognitivnoj i emocionalnoj zrelosti. Dakako, uspjeh komunikacije s djecom i adolescentima ovisi o poznavanju specifičnosti karakterističnih za pojedinu fazu razvoja, kao i o razvoju osobnosti djece i adolescenata. Svako je dijete zasebna jedinka te u svakoj fazi svog razvoja ima jedinstvene potrebe i komunikacijske vještine. Uspješno liječenje i zbrinjavanje djece uključuje obraćanje pozornosti na ton glasa, držanje kontakta očima, aktivno slušanje djeteta i poticanje na izražavanje njihovih osjećaja različitim komunikacijskim tehnikama. Nerijetko se u radu u IHMS suočavamo i s manjkom vremena kao bitnog faktora u uspješnom liječenju i zbrinjavanju, stoga je važno da zdravstveni djelatnik svoj pristup prilagodi razvojnoj fazi i individualnim potrebama djeteta. Ne smije se zanemariti činjenica da su u radu s djecom uključeni i njihovi roditelji, koji su u sličnom emocionalnom stanju kao i njihova djeca, uplašeni i tjeskobni, pa vrlo često zbog te pojačane tjeskobe ne čuju ili ne zapamte što im je rečeno. Zaključno, komunikacijske vještine su iznimno važne i neopravdano zanemarene u sveobuhvatnom edukacijskom procesu zdravstvenih djelatnika, a posebice u komunikaciji s djecom i njihovim roditeljima. Ključne riječi: komunikacijske vještine, djeca, adolescenti, izvanbolnička hitna medicinska služba

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

NON-COMPLIANCE WITH PHARMACOLOGICAL TREATMENT IN PATIENTS WITH EPILEPSY – A CASE REPORT

Sažetak

Cilj

Materijali i metode

The EMT was called because of a patient who had allegedly lost consciousness abruptly an hour earlier and had recurrent muscle spasms. The patient is a 30-year-old male of lower socioeconomic status. Upon EMT arrival, the patient was somnolent with a Glasgow Coma Score (GCS) of 11. Past medical records, provided by family members, showed a history of epilepsy and non-compliance with pharmacological treatment. The family reported more frequent seizures in the past few months since the patient had stopped taking the prescribed medication completely. A brief neurological and somatic exam was conducted. He was hemodynamically stable with no visible external injuries. The patient was administered diazepam intravenously, monitored, and urgently transported to the nearest hospital. GCS improved to 14 during transport.

Rezultat i zaključak

Non-compliance with pharmacological treatment in patients diagnosed with epilepsy increases the frequency of patients’ seizures. This negatively influences patients’ health, uses up medical resources, and causes work absenteeism. Newfound strategies to counter non-adherence to medication would have benefits on an economic, medical, and personal level.

Naslov

Može li strah od stomatologa dovesti do hiponatremije?

Sažetak

SAŽETAK Uvod Trinaestogodišnja djevojčica, A.Č., dovezena je kolima ZZHM na OHBP zbog gubitka svijesti u čekaonici kod stomatologa. Prethodna dva dana se žalila na zubobolju, dan ranije tretman kod stomatologa nije učinjen zbog straha. Ranije zdrava, neupadljive obiteljske anamneze, osim bake koja boluje od epilepsije. Kod dolaska na OHBP GCS 13, bez znakova ugriza jezika i tragova povraćanja, majka negira toničko – kloničke grčeve. Neurološki: somnolentna, na postavljena pitanja odgovara sporije, ali suvislo. Tijekom inicijalne obrade postaje vidno pospanija i adinamična, nerazgovjetno i nepovezano priča, na trenutke neorijentirana u prostoru i vremenu te prema osobama. Fizikalni status bez osobitosti, osim blaže dehidracije i katara ždrijela. Inicijalna obrada CT mozga bez znakova ishemije, edema, krvarenja ili tumorskog procesa. Laboratorijski nalazi: blaga leukocitoza, izraženi ketoni u urinu, elektrolitni disbalans, CRP <1,0, testovi na psihoaktivne supstance svi negativni. Diferencijalno dijagnostički razmatran meningitis isključen zbog mirnih upalnih parametara; tumorsko zbivanje ne možemo isključiti zbog nemogućnosti MR dijagnostike. Tijek liječenja Na odjelu je započeta korekcija elektrolitnog disbalansa, konzultiran je anesteziolog zbog neurološkog pogoršanja -GCS 8, uglavnom spava, ne prepoznaje majku. Zbog nedostatka mjesta u JIL i nemogućnosti MR dijagnostike, dogovoren je premještaj u JIL Klinike za dječje bolesti Zagreb u pratnji anesteziološkog tima – premjiešta se analgosedirana, relaksirana, intubirana i mehanički ventilirana. Sutradan se razbuđuje, svi dodatni nalazi su bez dinamike od referentnih vrijednosti, izražena je poliurija. Naknadno, heteroanamnestički se saznaje kako je dan ranije zbog zubobolje popila značajnu količinu hladne vode – sedam litara! Zaključak Nakon dovršetka obrade i dopunjenja heteroanamnestičkih podataka postaje jasna podloga elektrolitnog disbalansa – prekomjerna ingestija vode. Iako je u toj dobi anoreksija glavni uzrok prekomjernog pijenja vode, ovdje je uzrok bio u snažnoj zubobolji, koja nije popuštala na analgetik, a strah od stomatologa onemogućavao je uklanjanje stvarnog uzroka boli. ključne riječi: hiponatremija, poremećaj svijesti, trovanje vodom

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Hereditarni angioedem - kako postaviti sumnju i razlikovati ga od urtikarije i anafilaksije?

Sažetak

UVOD Hereditarni angioedem rijetka je nasljedna bolest koja se u svakodnevnoj praksi može lako zamijeniti za urtikariju, alergijsku reakciju i anafilaksiju. S obzirom da im se simptomatologija u određenom dijelu preklapa, a da su terapijske opcije veoma različite, cilj je ovog prikaza slučaja ukazati na glavne karakteristike ove bolesti te kako je pravodobno prepoznati i liječiti. PRIKAZ SLUČAJA Pacijentica stara 46 godina javila se na OHBP sa simptomima oticanja gornje usne i otežanog gutanja koji su se javili nekoliko sati ranije. Tegobe koje je opisivala kao “škakljanje u grlu” te diskretne promjene u glasu koje su primijetili ukućani počela je osjećati dan ranije. S obzirom da je bila na trojnoj terapiji za eradikaciju Helicobacter pylori, savjetovano joj je prekidanje terapije, ordinirani su intramuskularni Synopen 20 mg i Solu Medrol 125 mg te je upućena LOM-u na daljnju obradu i praćenje. Nakon 4 tjedna pregledana je u dežurnoj hitnoj ambulanti radi slične simptomatologije te joj je ordinirana ista terapija. Nakon 6 tjedana javila se u ambulantu obiteljske medicine ponovno sa sličnom simptomatologijom koja se razvijala tijekom 2 dana. Ovaj put, osim edema usana i otežanog gutanja, prisutni su bili i grčevi u trbuhu te proljev. Zajedničko za sve tri posjete liječniku bili su postupni nastanak tegoba te njihova spora regresija. Postavljena je sumnja na hereditarni angioedem, a biokemijski parametri pokazali su sniženu aktivnost C4 komponente komplementa i nisku razinu C1-INH. ZAKLJUČAK Sumnja na hereditarni angioedem treba se postaviti kod postupnog razvijanja tegoba te kod njihove postupne, prolongirane regresije. Takvi pacijenti zahtijevaju tretman najčešće u tercijarnim ustanovama, a terapija antihistaminicima, kortikosteroidima ili adrenalinom u akutnom napadaju smatra se za vitium artis.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

UPPER GASTROINTESTINAL BLEEDING EVALUATION IN OUT-OF-HOSPITAL EMERGENCY MEDICAL SERVICE

Sažetak

Introduction: Upper gastrointestinal bleeding (UGIB) is a very common medical condition in emergency medicine with various etiologies and presentations. It is defined as blood loss originating proximal to the ligament of Treitz. The most common manifestation of UGIB is melena or hematemesis. Risk stratification of patients with UGIB in out-of-hospital emergency medical service (EMS) using preendoscopic risk scores can aid physicians in disposition decision-making. This review aims to assess the predictive value of preendoscopic risk scores in EMS and their suitability in out-of-hospital EMS. Review: The vast majority (80%–90%) of episodes of acute UGIB are non-variceal causes. The most common etiologies include gastro-duodenal peptic ulcer (20%–50%), gastroduodenal erosions (8%–15%), erosive oesophagitis (5%–15%), and Mallory–Weiss tear (8%–15%). UGIB resolves spontaneously in up to 80% of patients and approximately 15% require medical intervention. Patients with UGIB can be divided into a high-risk and a low-risk group. The gold standard for division between these two groups is endoscopic intervention, which is not available in out-of-hospital EMS. The Glasgow-Blatchford score (GBS) was developed to predict in-hospital rebleeding, death, and the need for treatment. The GBS consists of blood urea levels, hemoglobin concentration which are both not available in out-of-hospital care, systolic blood pressure, pulse, presentation with melena or syncope, and comorbidities. Other risk scores are also in use, such as cRockall which is more practical for out-of-hospital usage because it does not require laboratory tests. Both scores are highly sensitive but have very low specificity. Conclusion: Overall, guidelines for UGIB provide a comprehensive and evidence-based approach to the management of this challenging condition in the EMS. Future prospective studies are needed to develop robust new scores for use in out-of-hospital EMS assessment. Keywords: Gastrointestinal Hemorrhage, Emergency medicine, endoscopy

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

AORTIC DISSECTION AND A BRIEF DESCRIPTION OF THE PREHOSPITAL PHASE

Sažetak

Introduction: Aortic dissection is an acute condition in which the wall ruptures in the intimal layer. As a result, blood penetrates into the false lumen, most often between the intima and the media, then flows slowly with the real lumen of the aorta. Dissection is a condition that is difficult to detect in the early stages due to the wide variation in symptoms. Today's challenge is early suspicion of the diagnosis of aortic dissection in the out-of-hospital emergency medical service (EMS). The clinical picture of dissection includes the sudden onset of stabbing pain in the chest/abdomen without signs of circulatory system compromise. Other indicators are the absence of a peripheral pulse, diastolic murmur on precordial auscultation, focal neurological deficits, narrowed state of consciousness, syncope and difference in systolic pressure when measured between both arms. This review indicates the importance of raising suspicions about the diagnosis of aortic dissection and starting treatment as soon as possible, because the final outcome depends on these earlier factors. Review: Most patients with this diagnosis present with severe stabbing pain, predominantly in the chest and back. Studies have shown that in more than half of patients, the presentation of symptoms was in the form of painless dissection accompanied by pallor and cold sweat. These symptoms occurred more often in patients who used EMS. The conclusion from this study suggests that those patients who chose to call EMS were more severely affected. Conclusion: The diagnosis of aortic dissection cannot be made with certainty in the EMS, but it is important to suspect this condition. In order to improve the prehospital management of suspected aortic dissection, there must be clear guidelines for its recognition and treatment within each emergency system. Key words: aortic dissection, emergency, EMS

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

FOCUSED ASSESSMENT WITH SONOGRAPHY IN TRAUMA (FAST) AS A MAIN TOOL FOR SUSPECTED BLUNT ABDOMINAL AND THORACO-ABDOMINAL TRAUMA IN EMERGENCY MEDICINE

Sažetak

Introduction: In the present times, trauma has become one of the main causes of emergency treatment of a patient. Ultrasonography is a quick, non-invasive tool and one of the main components of diagnosing traumas. It is also repeatable and cheap compared to the other diagnostics methods used in radiology. In the trauma detection, ultrasound is mainly used to detect the presence of free fluids as an indicator of abdominal and/or thoraco-abdominal injury. The aim of this review is to show and prove the usefulness of using ultrasound in out-of-hospital emergency services (EMS). Review: When using an ultrasound for trauma detection, there are four main regions where we apply the probe to. Subxiphoid region, in which we detect pericardial effusion or right ventricle colapse.Right and left upper quadrant for liver,kidney and spleen injury detection that includes 2/3 of all blunt abdominal trauma. And last, suprapubic area for detection of free fluid in pelvic region. FAST is also used for detection of hematothorax and pneumothorax. Advantages for FAST review are many, such as being fast, non invasive, low cost, repeatable and highly sensible for detection of free fluid. However, there are some shortcomings. In the end, it is a subjective, meaning it depends on the impression of the performer. Usage in emergency medicine most of the time is not performed by a specialist. It has a low sensitivity for hollow organs and is hardly applicable on obese patients. Conclusion: Conclusion of this review is that pros are prevailing the cons in case of speaking about application of ultrasound in out-of-hospital emergency services. Ultrasound in emergency medicine may never replace a CT scan in the 'regular' trauma detection but it has a bright future in pre-hospital injury detection and is referent to prompt treatment. Keywords: Ascites, Ultrasonography, Wounds And Injuries.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

ULOGA HITNE MEDICINSKE SLUŽBE U ZBRINJAVANJU BOLESNIKA SA AKUTNIM MOŽDANIM UDAROM

Sažetak

Cilj je ovog rada prikazati postupak hitnog zbrinjavanja i intervencija kod bolesnika sa akutnim ishemijskim moždanim udarom u KBC Osijek. Moždani udar (MU) podrazumijeva naglo nastali poremećaj cirkulacije kao posljedica moždanog infarkta ili netraumatskog moždanog krvarenja. Akutni infarkt mozga klinički je pojam za nagli gubitak opskrbe krvlju određenog područja mozga s posljedičnom ishemijom i odgovarajućim gubitkom neurološke funkcije. Vodeći je uzrok dugotrajne ovisnosti i invalidnosti u Europi te predstavlja važan socio-ekonomski problem. Liječenje ishemijskog moždanog udara ima za cilj u što kraćem roku osigurati povratak protoka krvi u zahvaćeno područje mozga i time smanjiti ili u cijelosti eliminirati neurološki deficit. Suvremene metode liječenja MU su sistemska intravenska tromboliza i mehanička trombektomija. Izvođenje ovih postupaka uvjetovano je prije svega vremenom proteklim od nastupa simptoma MU stoga je rano prepoznavanje istih, brzi transport u bolnicu i žurno prikupljanje bitnih informacija o bolesniku presudno za pravovremeno i uspješno liječenje. Upravo u toj inicijalnoj fazi zbrinjavanja bolesnika sa MU djelatnici hitne medicinske službe, kako bolničke tako i izvanbolničke, imaju ključnu ulogu. Pravodobna i adekvatna reakcija medicinskih djelatnika '"prvog kontakta" sa bolesnikom može i mora značajno doprinijeti brzom i kvalitetnom zbrinjavanju te konačnom prihvatu i liječenju bolesnika u specijaliziranim bolničkim jedinicama. U ovom radu korišten je Standardni operativni postupnik za hitno zbrinjavanje akutnog moždanog udara u KBC Osijek kojeg je u listopadu 2020. izradio tim liječnika specijalista neurologije i radiologije naše ustanove,a koji donosi upute za postupanje sa bolesnikom u vanbolničkom kontaktu, OHBP-u i Jedinici intenzivnog liječenja te obuhvaća protokole za intravensku trombolizu i mehaničku trombektomiju. "VRIJEME JE MOZAK"- poznata je kratica koju potvrđuju i naša iskustva u radu sa ovom skupinom bolesnika. Brz i efikasan multidisciplinarni pristup bolesniku sa akutnim MU preduvjet je njegovog uspješnog liječenja za što su neophodni dobra komunikacija, suradnja, uvježbanost te spremnost na poteškoće svih sudionika u lancu njegovog zbrinjavanja.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

CARDIORESPIRATORY ARREST DUE TO ACUTE UPPER AIRWAY SOFT TISSUE SWELLING: CASE REPORT

Sažetak

We present a case of a 60-year-old male with sudden cardiorespiratory arrest due to acute upper airway obstruction. Past medical history showed only arterial hypertension for which the patient was taking proper treatment. Later on we found out that the patient complained of the neck swelling the night before. As the outpatient emergency department, we were invited by a general practitioner because of alleged difficulties with breathing. On arrival, the patient was conscious but very cyanotic, barely gasping for air. A loud stridor was heard. His neck and tongue were swollen and the tongue was outside of the oral cavity.The patient had already received 20 mg of chloropyramine and 65 mg of metilprednisolone. We treated him with 0,5 mg of intramuscular adrenaline. The swelling continued to worsen so we treated him with an additional 0,5 mg of adrenaline. In a matter of seconds his airway was completely obstructed, he stopped breathing and lost consciousness. The pulse was not palpable and the monitor showed PEA so we started with chest compressions. We couldn't ventilate the patient so we started preparing a conicotomy set. After nearly 2 minutes of chest compressions we heard a loud stridor. The patient slowly began to breathe and the swelling of the neck and tongue progressively decreased. He was treated intravenously with 20 mg of chloropyramine and 125 mg of metilprednisolone. Soon he regained consciousness and became aggressive. Post-resuscitation ECG showed depression of ST segment in inferior leads and tachycardia (157 bpm) which progressed to ventricular tachycardia with pulse just a few minutes before his admission to the hospital. The upper airway obstruction of any etiology is a very dramatic acute life-threatening condition with a potentially fatal outcome if the patient doesn't receive adequate therapy in time.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Zbrinjavanje traumatske ozljede glave pedijatrijskih bolesnika u hitnoj službi

Sažetak

CILJEVI: Cilj ovog rada je prikazati i istaknuti specifičnosti dijagnostike i liječenja traume glave u pedijatrijskih bolesnika. Traumatske ozljede glave jedan su od vodećih uzroka trajne onesposobljenosti i smrti u djece u dobi između prve i osamnaeste godine života . MATERIJALI I METODE: Traumatske ozljede glave dijele se u tri skupine s obzirom na vrijednost GCS, podatak o postojanju i trajanju gubitka svijesti i posttraumatske amnezije: blage (GCS 13-15, gubitak svijesti <30 minuta, posttraumatska amnezija <24h), umjerene (GCS 9-12, gubitak svijesti 30 minuta – 24h, posttraumatska amnezija 1-7 dana), teške (GCS 24h, posttraumatska amnezija >7 dana). Prikazujemo slučaj dječaka u dobi od 9 godina, koji je dovezen kolima HMP nakon pada niz stepenice s početnim GCS 5 (E1V1M3). Nakon osiguravanja dišnog puta intubacijom po MILS protokolu, bolesnik je upućen na hitni CT glave i vratne kralježnice kojim se verificira subduralni hematom obostrano frontoparijetalno uz edem mozga, prijelom čeone, desne sljepoočne i tjemene kosti te prijelom dens axisa. Indicirano je operativno liječenje po neurokirurgu nakon čega se bolesnik smjesti u pedijatrijski JIL. Četvrtog dana boravka bolesnik postaje verbalno i motorički suficijentan s diskretnom slabošću lijeve ruke i nestabilnošću u hodu. REZULTATI I ZAKLJUČAK: U hitnoj službi najvažnije je prevenirati sekundarne ozljede mozga kroz sprječavanje hipoksije, hipotenzije i povišenja intrakranijalnog tlaka. Indikaciju za hitni CT glave imaju svi bolesnici s umjerenim i teškim ozljedama glave, bolesnici kod kojih postoji sumnja na impresijsku frakturu, frakturu baze lubanje ili penetrantnu ozljedu glave te ukoliko postoji neurološki deficit. Kraniogram, kao jedna od dostupnih radioloških metoda, smatra se opsolentnom zbog niske osjetljivosti i specifičnosti. Prilikom zbrinjavanja traumatske ozljede glave u hitnoj službi nužno je slijediti dijagnostičko-terapijske algoritme kako bi se pravodobno pružila adekvatna skrb i time postigao dobar neurološki ishod, osobito u dječjoj populaciji, čija je stopa oporavka visoka.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Primjena odgovarajuće analgezije kod traumatskog pacijenta tijekom transporta u bolnicu.

Sažetak

Upućen je poziv medicinskoj prijavno-dojavnoj jedinici radi ozljede radnika na pilani. 20-godišnji pacijent pilio je daske na cirkularu kada mu je u jednom trenu stroj odbacio komad drveta u desno bedro. Pri dolasku tima hitne medicinske službe pacijent pri svijesti leži na podu. Vidljiva je ulazna rana 2 centimetara u području desne anterolateralne proksimalne natkoljenice te izlazna rana iz koje prominira zašiljeni komad drveta anteromedijalno prema preponi približno 3 centimetara od spolovila. Nije vidljivo aktivno krvarenje same ozljede. U području desnog gluteusa pod kožom prominira komad drveta duljine 20 centimetara. Pregledom pacijenta dobivamo informaciju o očuvanosti pulzacija a. femoralis, a. tibialis posterior i a. dorsalis pedis kao i motorike i osjeta potkoljenice i stopala. Također, svi parametri su bili zadovoljavajući. Pacijent se podiže na nosila pomoću rasklopnih nosila te imobilizira blago nagnut na lijevi bok radi što bolje fiksacije stranog tijela. Vrši se procjena boli kod pacijenta prilikom čega on navodi bol jačine 8/10 prema NRS. Aplicira se 1g paracetamola intravenozno te se pacijenta informira kako koristiti inhalacijsku analgeziju (metoksifluran). Tijekom transporta pacijent prema vlastitoj potrebi koristi metoksifluran 3ml radi smanjenja boli. Također se vrši kontinuirani pregled pacijenta radi provjere očuvanosti motorike, osjeta i pulzacije ekstremiteta. Dolaskom u Opću bolnicu Varaždin pacijent navodi da se sada bol smanjila na NRS 2/10. Prema nalazima iz OB Varaždin tijekom operativnog zahvata identificira se parcijalno rupturirana zajednička femoralna arterija (AFC) približno 2 centimetara iznad bifurkacije. Vrši se klemanje AFC i zaustavljanje krvarenja. Pacijent se nakon operacije osjeća dobro te se nakon 7 dana hospitalizacije otpušta kući. Za prikaz smo izabrali ovog bolesnika jer se bol značajno smanjila tijekom transporta nakon primjene odgovarajuće analgezije. Pacijent koji je pretrpio takav oblik traume zbog bolova može postati nemiran te samim time pogoršati traumu. Primjerena analgezija je ključna kod stabilizacije traumatskog pacijenta kao i njegove daljnje prognoze.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

PREPOZNAVANJE I ZBRINJAVANJE DISEKCIJE AORTE U HITNOJ SLUŽBI

Sažetak

Nagli početak i visoka stopa smrtnosti disekcije aorte zahtijevaju da svaki liječnik bude upoznat s osnovnim konceptom prepoznavanja i zbrinjavanja ovog stanja. Primarni događaj kod disekcije aorte je razdor intime te stvaranje dvostrukog lumena. Disekcija se može širiti proksimalno te zahvatiti aortnu valvulu i ući u perikardijalni prostor ili distalno zahvatiti grane aorte. Takvo širenje odgovorno je za kliničke manifestacije poput aortne regurgitacije, tamponade srca te ishemiju organa (koronarnu, cerebralnu, spinalnu ili visceralnu). Bol je prvi i najizraženiji simptom koji se javlja u više od 90% bolesnika. Obično je lokalizirana u prsima ili leđima, ima nagli početak i intenzivan karakter kidanja ili trganja, a napredovanjem disekcije može migrirati duž kralježnice. Sinkopa je česta posljedica disekcije, a obično je pokazatelj njena širenja na brahiocefalni trunkus i karotidne arterije. Hipertenzija je jedan od najčešćih nalaza u bolesnika s disekcijom aorte, a karakterizira ju razlika tlakova na lijevoj i desnoj nadlaktici jednaka ili veća od 20 mmHg, zbog čega je tlak važno mjeriti na obje ruke. S obzirom na prirodu i složenost disekcije aorte, njezino definitivno liječenje moguće je samo u bolničkim uvjetima. Glavni ciljevi prehospitalnog liječenja su hemodinamska stabilizacija bolesnika i siguran prijevoz do specijaliziranog zdravstvenog centra. Važno je prikupiti anamnestičke podatke i umiriti bolesnika. Samo zbrinjavanje u vanbolničkim uvjetima slijedi ABCDE pristup. Bitno je održati odgovarajuću oksigenaciju primjenom kisika. Kontrola krvnog tlaka glavni je cilj. Sistolički tlak treba održavati između 100 i 120 mmHg, dok je ciljana srčana frekvencija 60 otkucaja u minuti. Idealni lijekovi za dostizanje ovih ciljeva su beta-blokatori, pa liječenje treba započeti intravenskom primjena esmolola, metoprolola ili labetalola. Ako postoje kontraindikacije ili željeno smanjenje otkucaja srca nije postignuto, mogu se primijeniti ne-dihidropiridinski blokatori kalcijevih kanala, verapamil ili diltiazem. Ako krvni tlak unatoč primjeni navedenih lijekova ostaje povišen, potrebno je koristiti intravenske vazodilatatore poput nitroglicerina.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

PRESENTATION OF A PATIENT WITH ACUTE MYOPERICARDITIS

Sažetak

Introduction Myopericarditis is a condition characterized by inflammation of the pericardium (pericarditis) with concurrent involvement of the myocardial layer, commonly caused by cardiotropic viruses such as Echovirus, Adenovirus, Parvovirus B19. Characteristic clinical finding in myopericarditis include chest pain, elevated body temperature, arrhythmias, and signs of acute heart failure and cardiogenic shock in fulminant presentation. This case report presents the importance of including myopericaditis in differential diagnosis of chest pain, in order to start appropriate treatment in time. Case report A 26-year-old man was admitted to the coronary department with suspective myocardial infarction with ST-elevation in electrocardiogram. He was experiencing chest pain with feever (39,5°C) during 10 days, after day 2 he noticed small dotted rash on extremities and trunk. Laboratory findings showed high levels of troponin and N-terminal proBrain Natriuremic Peptide. Percutaneous coronary intervetion didn't show coronary stenosis and left ventricular ejection fraction was 60%. After 7 days ultrasound showed decrese in LVEF with no significant rhythm changes. Cardiotropic viruses analysis showed anti-Epstain Barr Virus IgM. He was treated with ibuprofen and colchicine with two wide spectre antibiotics. 2 months later on magnetic resonance imaging patient showed fully recovered LVEF (67%). Conclusion Infectious myopericarditis is mostly caused by viral infection and if not recognised in time, this condition can lead to sudden cardiac death. This case highligts the importance of thinking about acute myopericarditis that can, in clinical presentation and in EKG record, present as acute coronary syndrome in order to start appropriate urgent therapy. Key Words Chest pain, myopericarditis, acute coronary syndrome, Epstain-Barr virus

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Akutni aortni sindrom

Sažetak

Akutni aortni sindrom Cilj ovoga rada je prikazati pojavnost, principe i ishod liječenja akutnog aortnog sindroma u KBC Osijek tijekom posljednjih pet godina. Radi se o preglednoj retrospektivnoj studiji u kojoj su korišteni podaci iz bolničkih protokola bolesnika liječenih u KBC Osijek u proteklih pet godina. Akutni aortni sindrom skupni je naziv za životno ugrožavajuća stanja u koja ubrajamo disekciju aorte, intramuralni hematom i penetrirajući aterosklerotski ulkus. Akutna disekcije aorte nastaje uslijed rupture intime aortalne stijenke, uz posljedično formiranje dvostrukoga lumena dijelom ili čitavom dužinom aorte s mogućim širenjem u aortalne ogranke. Uzrok intramuralnog hematoma je ruptura vase vasorum uz posljedično krvarenje u stijenku aorte, dok je penetrirajući aterosklerotski aortalni ulkus ulcerirajuća aterosklerotska lezija koja penetracijom u intimu, progredira u mediju. Opće su prihvaćene dvije klasifikacije disekcija: po Stanfordu, prema kojoj postoje tip A i tip B, i De Bakeyu koja disekciju dijeli u tri kategorije ovisno o zahvaćenosti pojedinih segmenata aorte (I, II, III). Radi se o urgentnim stanjima kod kojih inicijalno 20 % bolesnika umire naglom smrću, dok u prvih 24 sata po hospitalizaciji smrtnost iznosi 1-3 % na sat u netretiranih bolesnika. Shodno tome nužna je hitna potvrda dijagnoze i što ranije zbrinjavanje bolesnika. Uz tipičnu anamnezu nagle pojavnosti bolova i fizikalni status u kojemu mogu dominirati znaci kardiogenog šoka, neurološki ispadi ili ispadi periferne cirkulacije, dijagnostičke metode izbora su CT angiografija i UZV srca. Liječenje ovisno o indikacijama može biti rjeđe konzervativno, a češće kirurško i/ili endovaskularno. Uvidom u literaturu zaključujemo da je incidencija akutnog aortnog sindroma u našoj regiji nešto veća, dok su metode i rezultati liječenja u skladu sa svjetskim trendovima.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Prepoznavanje NSTE akutnog koronarnog sindroma u izvanbolničkim uvjetima

Sažetak

Akutni koronarni sindrom (AKS) zajednički je naziv za klinička stanja koja nastaju radi iznenadnog smanjenog protoka krvi kroz srčanu cirkulaciju. Ishemija miokarda uz izostanak elevacije ST segment (NSTE-AKS) i ishemija s elevacijom ST segmenta (STE-AKS) su dvije osnovne sastavnice AKS-a. STE-AKS nastaje zbog potpune ili skoro potpune okluzije arterija koronarne cirkulacije te se u velikoj većini slučajeva razvija infarkt miokarda (STEMI). NSTE-AKS nastaje zbog parcijalne okluzije koronarne cirkulacije te se dijeli na infarkt miokarda uz izostanak elevacije ST segmenta (NSTEMI) i nestabilnu anginu pektoris koji se međusobno razlikuju s obzirom na prisutnost ili izostanak povišenih razina troponina. Za razliku od STE-AKS, u izvanbolničkim uvjetima značajno je teže prepoznati NSTE AKS zbog mogućnosti izostanka karakterističnih i jednoznačnih promjena na EKG zapisu. Kako EKG zapis kod NSTE AKS često može biti nespecifičan ili čak u potpunosti uredan, dobro poznavanje mogućih promjena može biti ključno u postavljanju ispravne radne dijagnoze. Detaljnom i kvalitetnom anamnezom, s posebnim osvrtom na simptome, njihov kronološki tijek i prisutne čimbenike rizika u pacijenta, može se, unatoč urednom ili nejasnom EKG zapisu, postaviti osnovana sumnja na prisutnost ishemije miokarda

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

HIPERTENZIVNA KRIZA UZ INTRACEREBRALNO KRVARENJE – PRIKAZ SLUČAJA

Sažetak

SAŽETAK: Hipertenzivna kriza predstavlja nagli porast arterijskog tlaka s posljedičnim oštećenjem ciljnih organa. Kod visokih vrijednosti krvnoga tlaka, ali bez očitih oštećenja ciljnih organa govorimo o hipertenzivnoj urgenciji. Ukoliko akutno dolazi do oštećenja ciljnih organa govorimo o hipertenzivnoj emergenciji koja zahtjeva kontrolirano i parenteralno snižavanje krvnoga tlaka u cilju ograničavanja daljnjeg oštećenja organa. Ovdje ćemo prikazati slučaj 80-godišnje pacijentice koja se javila u našu hitnu službu radi povišenih vrijednosti krvnoga tlaka koje nisu reagirale na njezinu uobičajenu antihipertenzivnu terapiju, kao ni na terapiju nitratima. Po dolasku u hitnu službu, pacijentica je pri svijesti, orijentirana, ne žali se na aktualne tegobe. Hetreoanamnestički se saznaje da je dan prije pacijentica nađena bez svijesti od strane svoje obitelji, te da su primijetili da otežano govori. U kliničkom pregledu detektira se manji neurološki deficit desno. Po završenom pregledu pacijentici je odmah ordinirana peroralna antihipertenzivna terapija te je upućena na MSCT mozga koji ukazuje na intrakranijalno krvarenje na tipičnom mjestu (u lijevim bazalnim ganglijima). Do dolaska ostalih nalaza pacijentici je plasirana arterijska kanila, započeto invazivno mjerenje krvnoga tlaka uz kontinuiranu parenteralnu antihipertenzivnu terapiju. Konzilijarno se pozove neurolog te se pacijentica dogovorno, dobrog općeg stanja, prima na odjel Neurologije s kojeg je otpuštena kući nakon devet dana liječenja. Hipertenzivna kriza ozbiljno je kliničko stanje koje može uzrokovati brojna oštećenja ciljnih organa. Stoga je ključno da pacijentima koji se prezentiraju visokim vrijednostima krvnoga tlaka pristupimo sistematično, a uz klinički pregled izrazito je bitno saznati prave anamnestičke podatke. Od strane liječnika u OHBP očekuje se započeti obradu hipertenzivne krize, detektirati eventualna oštećenja ciljnih organa te započeti pravilnu terapiju. Ključne riječi: hipertenzivna urgencija, hipertenzivna emergencija, MSCT mozga, terapija

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Prikaz slučaja: Masivna plućna embolija nespecifične prezentacije

Sažetak

Prikaz slučaja: Plućna embolija (PE) bolest je koja nastaje začepljenjem jedne ili više grana plućne arterije ugruškom. Najčešće im prethode prokoagulabilna stanja koja potiču nastanak Virchowljeva trijasa. Najčešće mjesto stvaranja ugruška jesu duboke vene donjih udova i zdjelice. Prezentira se različitim kliničkim simptomima, koji mogu varirati od blažih prema izrazito teškim kliničkim slikama. Najčešća prezentacija je naglo nastala zaduha te pleuralna bol sa znacima tahipneje i tahikardije. S obzirom da je plućna embolija dijagnostički izazov, veliku važnost u pravovremenom prepoznavanju iste imati će uzimanje ciljane i točne anamneze. 65-ogodišnjak pregledan je u hitnoj službi zbog zaduhe. Anamnestički saznajemo kako je dan ranije, nakon saginjanja, osjetio zaduhu, te od tada otežano diše u naporu. Naknadno po hospitalizaciji saznajemo heteroanamnestički o krizama svijesti u dva navrata. Bolesnik se klinički osjećao dobro, eupnoičan u mirovanju, te usprkos uputama učestalo se diže te samoinicijativno hoda po odjelu. Inicijalni laboratorijski nalaz utvrdi blago povišene upalne parametre, inicijalne vrijednosti kardioselektivnih enzima blago su povišene, a kontrolni nalazi su bez veće dinamike. Po učinjenoj obradi ostaje nerazjašnjena etiologija zaduhe te se odlučimo učiniti nalaz raspadnih produkata fibrinogena koji su iznad referentnih vrijednosti. Konačno učinjena MSCT angiografija plućnih arterija pokazuje masivnu plućnu emboliju. Bolesnika se, po inicijalnoj antikoagulantnoj terapiji, hospitalizira u Jedinicu intenzivnog liječenja. Nakon 7 dana otpušta se bez komplikacija. Obzirom na razne prezentacije plućne embolije treba pridati važnost anamnezi koja uvelike može odlučiti smjer dijagnostičke obrade. Budući da nespecifični simptomi mogu produljiti vrijeme postavljanja konačne dijagnoze, a samim time i pravodobno liječenje te naposljetku ishod, treba imati na umu efikasan i učinkovit pristup svakom pacijentu i simptomu. KLJUČNE RIJEČI: dijagnostika, zaduha, anamneza

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

BOLOVI U PRSIMA

Sažetak

SAŽETAK: Bol u prsima je vrlo česti simptom i najčešći je uzrok posjeta hitnoj službi. Neki od uzroka su bezopasni, no bolovi u prsima mogu biti posljedica i po život opasnih stanja. Zadatak medicinske sestre već na trijaži je dobra procjena pacijenta koji dolazi zbog bolova u prsima, te svrstavanje u pravilnu trijažnu kategoriju. Prikazati ćemo slučaj pacijentice stare 72 godine koja dolazi u OHBP zbog bolova u prsima u pratnji supruga. Pacijentica se žali na bolove u prsištu sa širenjem u obje ruke, pokretna je, GSC 15. Navodi da ima jake bolove u prsima (NRS 7/10), SPO2 98%. Pacijentica je jako uznemirena, bljeđe kože, ubrzanog disanja. Navodi da boluje od arterijske hipertenzije i „neke psihičke bolesti“. Ostali podaci se ne saznaju od pacijentice zbog uznemirenosti. Pacijentica se trijažira u trijažnu kategoriju 2 prema ATS skali. Medicinska sestra u odjelu smješta pacijenticu u boks. Kod smještanja pacijentice na ležaj dolazi do naglog gubitka svijesti. Pozove se pomoć, pacijentica se smjesti na smještaj i postave se naljepne elektrode. Inicijalno na monitoru VF. Započinje se reanimacija po ALS protokolu. Po uspostavi ritma pacijentica brahikardna. Postavi se vanjski pacing frekvencije 80/min. Nakon desetak minuta dolazi do oporavka stanja svijesti, pacijentica subjektivno bolje. Pacijentica se dogovorno upućuje timom 1 HMP u Kliniku Magdalena. Ključne riječi: bol u prsima, trijaža, medicinska sestra

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Hitno zbrinjavanje traume prsišta

Sažetak

Jedan od organskih sustava koji je najčešće ozljeđen u sklopu politraume je trauma prsišta. Najčešći uzroci traume prsišta su prometni traumatizam, padovi sa visine i ratni traumatizam. Svaki pacijent sa traumom prsnog koša mora biti stabiliziran po principu ABC i ukoliko je potrebno i intubiran. Najčešće komplikacije svake traume prsišta su hematotoraks i pneumotoraks. Rendgenogram prsišta, fast UZV i CT prsišta su dijagnostičke metode kojima se detektiraju eventualne komplikacije traume. Torakalna drenaža je najčešći operativni postupak kojim se hitno mogu liječiti komplikacije ozljede. Ukoliko je pacijent stabilan, potrebno je učiniti dijagnostiku. Ukoliko je traumatizirani pacijent nestabilan, postupak drenaže bit će i terapijski i dijagnostički postupak izbora. Ukoliko na postavljeni dren postoji veća krvava sekrecija ili zračni protok, postavit će se indikacija za torakotomiju i daljnje zbrinjavanje po torakalnom kirurgu.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Primarni hiperparatireoidizam: liječenje hiperkalcijemije u hitnoj službi

Sažetak

Cilj

Materijali i metode

Prikaz slučaja: primarni hiperparatireoidizam; liječenje hiperkalcijemije u hitnoj službi

Rezultat i zaključak

U slučajevima kada je paratireoidektomija kontraindicirana ili bolesnik odbija kirurško liječenje, dostupno je nekoliko različitih farmakoloških opcija uključujući bisfosfonate, kalcimimetike i kolekalciferol. Preporuča se redovito praćenje serumskih vrijednosti kalcija i kreatinina te denzitometrija jedanput godišnje.

Naslov

Primarni hiperparatireoidizam: liječenje hiperkalcijemije u hitnoj službi

Sažetak

Cilj

Materijali i metode

Prikazana je 57-godišnja bolesnica koja je pregledana u hitnoj službi radi arterijske hipertenzije, a laboratorijskom obradom utvrđena je hiperkalcijemija (kalcij 3,06 mmol/L). Primijenjena je parenteralna hidracija 0,9 % natrijevim kloridom i diuretska terapija furosemidom te je bolesnica upućena u endokrinološku ambulantu. Tijekom hospitalizacije započeta je terapija sinakalcetom Mimpara 30 mg dva puta, doza je ambulantno povećavana do 90 mg 2x; na terapiju je bolesnica imala dobar odgovor i postignute su uredne vrijednosti kalcija. Obradom je utvrđen primarni hiperparatireoidizam i ultrazvukom vrata duž lateralne konture lijevog režnja (između štitnjače i karotide) hipoehogeni nodus, dimenzija 5,5x1,2x1,3 cm (nalaz citološke punkcije i PTH u punktatu >5000 ng/L potvrđuje da se radi o povećanoj paratireoidnoj žlijezdi) uz ispod donjeg pola desnog režnja štitnjače hipoehogeni, jasno ograničen, nehomogen nodus dimenzija 2,0x1,3x1,9 cm koji usko priliježe uz pulzirajuću krvnu žilu (nije dostupna ciljanoj citološkoj punkciji, dif. dg. uvećana paratireoidna žlijezda, limfni čvor, čvor u štitnjači). Dodatnom obradom je utvrđena osteoporoza i deficit vitamina D (25OHD 2,4 ug/L) te je primala risedronat 35 mg Bonna 35 mg jednom tjedno i kolekalciferol 1000 j., a kompjutoriziranom tomografijom trbuha utvrđeno je povećanje obje nadbubrežne žlijezde i autonomna hipersekrecija kortizola neovisna o adrenokortikotropnom hormonu koji za sada zahtjeva praćenje. Planiran je operativni zahvat tm paratireoideja od kojeg je bolesnica iz socijalnih i obiteljskih razloga odustala. Nastavljena je terapija sinakalcet Mimpara 90 mg dva puta dnevno do operativnog zahvata.

Rezultat i zaključak

U slučajevima kada je paratireoidektomija kontraindicirana ili bolesnik odbija kirurško liječenje, dostupno je nekoliko različitih farmakoloških opcija uključujući bisfosfonate, kalcimimetike i kolekalciferol. Preporuča se redovito praćenje serumskih vrijednosti kalcija i kreatinina te denzitometrija jedanput godišnje.

Naslov

Difficult airway in trauma patients –anesthesiologist's nightmare

Sažetak

Impaired airway patency and ventilation in severely injured patients leads to hypoxemia, which can cause death in a few minutes. Airway obstruction is the leading preventable cause of death in traumatized patients! Data from the literature show that 7-28% of trauma patients require definitive airway management. The most common cause of impaired airway patency in traumatized patients is a decreased level of consciousness - when the tongue falls backward and obstructs the hypopharynx. In addition, other significant causes are maxillofacial injuries, neck injuries (hematomas, injuries of larynx and trachea), presence of foreign bodies, inhalation injuries, facial burns, etc. The gold standard for definitive airway management in traumatized patients is endotracheal intubation. Every day, in our praxis with traumatized patients, we meet various injuries and scenarios that could present problem for us and make intubation difficult. The frequency of difficult airway in elective intubations ranges 0.4-8.5%, while the frequency of difficult intubation in emergencies between 2-14.8%. Therefore, all doctors, especially those in the emergency department and at admissions in hospital care, must be familiar with the techniques for recognizing and methods for successfully solving a difficult airway. The aim of this work will be to present examples of difficult airway management, as well as techniques for recognition and methods for solving problematic airways.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Važnost monitoringa kod pacijenata s akutnim koronarnim sindromom

Sažetak

62-godišnji pacijent uputio je poziv izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi radi bolova u prsima. Poziv je zaprimljen kao crveni kriterij (uz napomenu da se pri dolasku pacijent kontaktira telefonski). Prilikom dolaska na intervenciju pacijent se sam spušta sa 3.kata zgrade u kojoj živi kako bi otvorio vrata iz razloga što portafon nije bio u uporabi. Po smještaju u vozilo pristupi se ABCDE pregledu. Anamnestički se saznaje da su bolovi krenuli u 4 ujutro, a u trenu pregleda se bolovi šire u vrat, leđa i epigastrij. Zadnja 2 mjeseca povremeno ima osjećaj težine u prsima. Kroničnih bolesti nema. Obiteljska anamneza pozitivna na kardiovaskularne bolesti, njegov brat je doživio infarkt miokarda s 55 godina. Pri fizikalnom pregledu pacijent je eupnoičan (frekvencija disanja 12/min), saturacije 99% na sobnom zraku, eukardan (puls 69/min), a krvni tlak je bio 140/85mmHg. Postavljanjem monitoringa i snimanjem 12-kanalnog EKG-a vide se hiperakutni T valovi u II,III i avF odvodu te denivelacije ST-spojnice u V2,V3. U daljnjem pregledu pacijent navodi pogoršanje simptoma praćeno difuznim preznojavanjem. U kontrolnom 12-kanalnom EKG-u nađu se promjene u vidu ST-elevacije u II,III,avF, V5 i V6 odvodu, bez ST-elevacije u RV3-RV6. Postavi se venski put, daje se acetilsalicilna kiselina 300mg na usta i 2 potiska gliceril-trinitrata sublingvalno (800mcg). Kreće se u transport uz prethodnu najavu bolnici. Nakon kratke obrade u OHBP-u, upućen je u laboratorij za kateterizaciju te tamo postavljaju stent u ACx i OM1 s dobrim uspjehom. Zanimljivost ovog slučaja je splet okolnosti koji je doveo do pogoršanja kliničke slike, pošto je pacijent bio primoran hodati do ulaza zgrade možemo pretpostaviti da je to dovelo do pogoršanja simptoma. Adekvatnom reakcijom tima IHMS, brzim ABCDE pristupom kao i kontinuiranim praćenjem u smislu monitoriranja i snimanja EKG-a, prepoznat je razvoj infarkta sa ST elevacijom. Sve navedeno rezultiralo je s pravovremenom kardiološkom intervencijom i dobrim ishodom za pacijenta.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

UČESTALOST I ISHOD LIJEČENJA BOLESNIKA S BOLOVIMA U ABDOMENU ZBRINUTIH U ZZHM VUKOVARSKO-SRIJEMSKE ŽUPANIJE I OBJEDINJENOM HITNOM BOLNIČKOM PRIJEMU OPĆE ŽUPANIJSKE BOLNICE VINKOVCI

Sažetak

Cilj

Materijali i metode

Materijali i metode: Podaci o spolu, dobi, temperaturi, sistoličkom tlaku i dosadašnjoj anamnezi bolova u abdomenu su prikupljeni iz baze podataka eHitna (ehitna-vukovar.rinels.hr), a podaci o laboratorijskim i radiološkim nalazima te konzilijarnom pregledu i hospitalizaciji u bolničkoj bazi podataka sustava BIS u vremenskom razdoblju od 1. srpnja do 31.prosinca 2022. godine. Za statističku analizu korišten je SPSS statistički program. Razlike kategorijskih varijabli testirane su χ2-testom, a numerički Mann-Whitneyevim U testom. Sve p vrijednosti su dvostrane. Razina značajnosti postavljena je na α=0,05.

Rezultat i zaključak

Rezultati: Od ukupno 166 pacijenata njih 79.5% doveženo je kolima hitne pomoći u Objedinjeni hitni bolnički prijem. Najčešće radne dijagnoze su bol u abdomenu, bol u donjem dijelu abdomena i hematemeza, a pacijenti su se najčešće javljali u vanbolničku hitnu službu unutar 2 dana trajanja tegoba. Od radioloških pretraga najčešće je rađen hitni radiološki RTG abdomena koji u 44.6% slučajeva nije pokazao ileus ili pneumoperitoneum. 61.4% pacijenata upućeno je na konzilijarni pregled, od kojih je 35.5% nakon toga i hospitalizirano. Najčešće je pozvan kirurg i internist. Zaključak: Akutna bol u abdomenu je kompleksan simptom koji zahtjeva široku dijagnostičku obradu, kao i međusobnu suradnju različitih specijalizacija, što pokazuje i podatak da je trećina pacijenata nakon završene obrade hospitalizirana.

Naslov

THE IMPORTANCE OF PROMPT PREHOSPITAL DIAGNOSIS OF TRAUMATIC PNEUMOTHORAX IN OUT-OF-HOSPITAL EMERGENCY MEDICAL SERVICE

Sažetak

Introduction: Approximately 25% of trauma lethal outcomes result from thoracic trauma. An important life-threatening consequence of thoracic trauma is pneumothorax (PTX). PTX is defined as air accumulation between pleural layers which causes mediastinum shifting. In out-of-hospital emergency medical service (EMS) as well as in a modern intensive care unit early diagnosis of this condition helps save lives. This review aims to help EMS professionals develop a strong index of suspicion for this infrequent, but potentially fatal condition. Review: Pneumothorax is typically divided into two types according to its causes. Those are traumatic and nontraumatic (spontaneous) PTX. In a comprehensive study conducted in Israel, the incidence of traumatic PTX was 33.6%. Both penetrating or blunt (nonpenetrating) trauma can cause a traumatic PTX by developing communication between intrapulmonary or atmospheric air and the pleural cavity. Careful clinical examination is typically used to make a diagnosis. Initial symptoms include chest pain, dyspnea, tachycardia, chest wall hyper resonance, and reduced respiratory sound both on the affected side. Late discoveries, however, are decreased level of consciousness, dilated neck veins, contralateral tracheal deviation, cyanosis, and hypotension. A relative breakthrough is the use of focused assessment with sonography in trauma (FAST) in the diagnosis of PTX in out-of-hospital EMS. According to studies, ultrasonic findings like pleural line, lung-sliding and comet-tail artifacts had 94% sensitivity and 100% specificity compared with spiral CT scanning. Other imaging studies such as chest X-Ray and CT scanning are not available in out-of-hospital care and therefore will not be discussed in this review. Conclusion: Pneumothorax is common following trauma, therefore, it is crucial to suspect this condition. However, in out-of-hospital conditions diagnosis cannot always be made easily. For favorable patient outcomes, there must be clear criteria for adequate diagnosis and immediate management of PTX. Keywords: diagnosis, pneumothorax, trauma

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Disekcija sinotubularnog spoja aorte s aortnom insuficijencijom četvrtog stupnja i masivnom plućnom hemoragijom- prikaz slučaja

Sažetak

Disekcija aorte oblik je akutnog aortalnog sindroma. Nastaje zbog razdora intime, te krv prodire anterogradno ili retrogradno između slojeva stijenke krvne žile, stvarajući novi lumen između intime i medije. Moguće komplikacije uključuju retrogradno širenje i tamponadu srca, ruptura vanjskog sloja stjenke i posljedično krvarenje ili ishemiju organa zbog kompresije pravog lumena. Šezdesetogodišnji bolesnik koji se tijekom cijelog dana žalio na bol u prsima naglo je izgubio svijest iz sjedećeg položaja. Dolaskom medicinskog tima bolesnik je bio bez svijesti, pulsa i disanja. Započeta je kardiopulmonalna resuscitacija po protokolu za napredno održavanje života(ALS). Početni ritam bio je ventrikularna fibrilacija, te je bolesnik defibriliran u tri navrata. Endotrahealno je intubiran te je postavljen uređaj za automatsku vanjksu masažu srca(„Lucas“). Po dolasku na hitni bolnički prijem bolesnik je izokoričnih zjenica, urednih reakcija na svijetlo, cijanotične kože glave uz perzistenciju asistolije na monitoru. Laboratorijski nalazi otkrili su povišene vrijednosti troponina T(370 ng/L), dok su hemoglobin i hematokrit bili unutar referentnih vrijednosti. Ultrazvučnim pregledom nije pronađeno slobodne tekućine na tipičnim mjestima. Sukladno stanju pacijenta, heteroanamnestičkim podacima i komorbiditetima postavljena je sumnja na akutni koronarni sindrom. Perfuzija vitalnih organa osigurana je veno-arterijskom ekstrakorporalnom membranskom oksigenacijom(VA ECMO) postavljenom pod resuscitacijom u angiosali. Angiografski je utvrđena aterosklerotska bolest koronarnih krvnih žila bez značajnih stenoza, dok je aortografijom utvrđena disekcija sinotubularnog spoja aorte s rupturom i masivnom ekstravazacijom kontrasta te novonastalom aortnom insuficijencijom četvrtog stupnja. Tijekom pripreme za kardiokirurški zahvat bolesnik je obilno prokrvario jarkocrvenom krvi na orotrahealni tubus uz pojavu midrijatičnih i areflektičnih zjenica. Gubitkom velikog volumena krvi smanjio se protok kroz ECMO uređaj ispod kritičnih razina održavanja perfuzije vitalnih organa te unatoč obilnoj nadoknadi tekućine i vazoaktivnoj terapiji bolesnik umire. Disekcija aorte s rupturom kompleksno je stanje opasno po život koje je diferencijalno dijagnostički potrebno uzeti u obzir prehospitalno i intrahospitalno tijekom obrade bolesnika s bolovima u prsima.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

SRČANA ARITMIJA KAO UZROK KONVULZIJA – PRIKAZ SLUČAJA

Sažetak

Konvulzijama (eng. seizures) nazivamo sve kliničke i subkliničke poremećaje kortikalne moždane funkcije koji nastaju kao posljedice nagle, abnormalne, pretjerane i neorganizirane aktivnosti moždanih stanica. Kliničke manifestacije uključuju motorne, senzorne i psihičke fenomene. Dok ponavljajuće epizode konvulzija nazivamo epilepsijom, pojedinačni slučajevi mogu u podlozi imati niz poremećaja drugih organskih sustava različite etiologije. Izazivajući prolaznu ishemiju mozga, jedan od mogućih uzroka konvulzija mogu biti i razni poremećaji srčanog ritma. Važnost poznavanja šire diferencijalne dijagnoze konvulzija vidimo na primjeru sljedećeg prikaza slučaja: pacijent, 72-godišnji muškarac, heteroanamnestički i klinički se prilikom inicijalnog pregleda na kućnoj adresi prezentira kao epileptički napadaj. Naknadnim monitoriranjem elektrokardiografskog (EKG) zapisa tijekom transporta u bolnicu utvrđuje se tranzitorna bradikardija, što se nakon kardiološke obrade potvrđuje kao uzrok pacijentovih tegoba.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Addisonova bolest i koma

Sažetak

Primarna insuficijencija kore nadbubrežne žlijezde/Addisonova bolest je stanje nedostatnog lučenja hormona kore nadbubrežne žlijezde različite etiopatogeneze (autoimuni adrenalitis,metastatski karcinomi,granulomatozne upale i dr.). Simptomi ovise o brzini i opsegu gubitka funkcije nadbubrežne žlijezde. Ukoliko bolest nastaje postupno bolesnici imaju karakterističnu pigmentaciju kože i sluznica; koža je prljavosmeđe, brončane boje (mjesta izložena suncu,mamile,kožne brazde dlanovi i ožiljci), sluznice su crnoplavkaste boje (bukalna sluznica,gingive). Bolesnici su osjetljivi, nemirni, umorni, gube na tjelesnoj težini, bolove nalik akutnom abdomenu, povraćanje, proljev, mialgiju, febrilitet, hipoglikemije, hipotenzije, gubitak pubične i aksilarne dlakavosti u žena. Adisonska kriza stanje je izrazite hiponatrijemije i niskog krvnog tlaka, koje može dovesti do kliničke slike šoka i kome. Diferencijalno dijagnostički treba isključiti kronične bolesti koje dovode do iscrpljenosti bolesnika (tireotoksikoza,anoreksije,Crohnova bolest,maligni tumori i dr.). Dijagnostički postupak obuhvaća iscrpnu anamnezu i klinički pregled, laboratorijske nalaze (snižen natrij i glukoza, povišen kalij i ureja, normocitna anemija, ubrzana sedimentacija, eozinofilija). U hitnoj službi mogu se kontrolirati bazalne vrijednosti hormona. Dodatnom endokrinološkom obradom potrebno je kontrolirati ACTH, učiniti dinamičke testove (stimulacijski ACTH test) te učiniti UZV i CT trbuha. Adisonska kriza liječi se žurnom nadoknadom vode, glukoze i natrija te hidrokortizona (prvi dan 100mg/i.v. svakih 6h, drugi dan 50mg/i.v. svakih 6h, tijekom 4-5 dana doza se smanjuje do doze održavanja). Terapija se procjenjuje praćenjem općeg stanja, krvnog tlaka i elektrolita u serumu. U kroničnoj nadomjesnoj terapiji primjenjuje se hidrokortizon 15-25mg u 2-3 doze, primjerice 10mg/ujutro, neporedno nakon buđenja, 5mg rano poslijepodne, 2,5mg kasno poslijepodne (uz praćenje simptoma i prema potrebi ACTH u plazmi) te fludrokortizon 0,05-0,1mg na dan (uz praćenje simptoma,krvnog tlaka i pulsa, edema, kalija u serumu i reninske aktivnosti u plazmi). Ženama se može dati i dehidroepiandrosteron 25-50mg. Ukoliko se radi o akutnom febrilnom stanju ili drugom stresnom stanju dozu hidrokortizona potrebno je povećati 2-3 puta, ukoliko povraća ili ima dijareju primijeniti je parenteralno.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Double Trouble: A Case of Simultaneous Acute Myocardial Infarction with ST elevation and Gastrointestinal Bleeding

Sažetak

Background: Acute myocardial infarction with ST elevation is a common life-threatening condition in emergency medicine, typically managed with percutaneous coronary intervention (PCI) that is followed by observation in a cardiac critical care unit. However, when a patient presents with another life-threatening condition, such as active gastrointestinal bleeding with hypotension, the established protocol may need to be adjusted. Case: We present the case of a 48-year-old male patient who experienced simultaneous gastrointestinal bleeding and myocardial infarction with inferior and posterior ST elevation. The patient was initially treated at General Hospital Vinkovci, where an endoscopy was performed to treat gastric ulcers with epinephrine injection. He was then transferred to University Hospital Centre Osijek according to the primary PCI network in Croatia. Multiple units of red blood cells were administered due to the bleeding, and dual antiplatelet therapy was initiated due to the PCI. The patient eventually experienced both complications of ischemia and bleeding. However, with intensive follow-up care and prompt treatment of both conditions, a favorable outcome was achieved. Conclusion: This case is unique because both conditions presented simultaneously, making treatment challenging and requiring individualized decisions. It emphasizes the need for careful consideration and adaptation of standard protocols when managing patients with multiple life-threatening conditions. Despite the efforts of the medical staff, achieving an ideal outcome in such cases is very difficult.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

''Targeted temperature management'' u kardioloških bolesnika nakon vanbolničkog aresta

Sažetak

SAŽETAK Uvod 47-godišnja pacijentica E.S. s arterijskom hipertenzijom u osobnoj anamnezi i obiteljskom anamnezom negativnom na iznenadnu srčanu smrt dovezena je u OHBP KBC Sestara milosrdnica vozilom HMP u pratnji liječnika nakon vanbolničkog kardiorespiratornog aresta. Pacijentica je na poslu ostala je bez svijesti i prestala disati, započeta je laička reanimacija, kod dolaska HMP inicijalni je ritam VF, te je u jednom navratu defibrilirana s 200J uz postignut oporavak spontane cirkulacije prije dolaska u bolnicu, no bez oporavka svijesti, GCS 3 i miotične zjenice bez reakcije na svjetlost. Tijek liječenja Kod hemodinamski stabilne, intubirane i mehanički ventilirane bolesnice, radi izostanka oporavka svijesti u Zavodu za intenzivnu kardiološku skrb započet je postupak ''targeted temperature management'' u cilju izbjegavanja febriliteta u induciranoj komi i uz ostale mjere intenzivnog liječenja tijekom 72h, nakon čega se prati postupni oporavak stanja svijesti. Dva dana nakon postupka pacijentica je pri punoj svijesti, diše spontano, ekstubirana je, u verbalnom kontaktu i orijentirana. Učinjenom obradom (EKG, RTG torakalnih organa, laboratorijski nalazi, hitna koronarografija, ehokardiografija i MR srca, gensko testiranje na hereditarne ventrikularne poremećaje ritma, CT angiografija plućnih arterija, CT i MR mozga) ne utvrdi se uzrok maligne aritmije u bolesnice. Bolesnici se ugradi ICD (Biotronic Rivacor 3 VR-T DF4) i 17.dan boravka biva otpuštena iz bolnice u dobrom općem stanju. Zaključak Nakon rezultata TTM2 studije iz 2021. godine promijenila se paradigma liječenja bolesnika nakon vanbolničkog aresta, te je za očuvanje moždane funkcije terapijska hipotermija zamijenjena postupkom ''targeted temperature management''. Autori naglašavaju i važnost laičke reanimacije i postupanja HMP kod vanbolničkog aresta.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

komplicirane pneumonije u djece s prikazima slučaja

Sažetak

KOMPLICIRANE PNEUMONIJE U DJECE S PRIKAZIMA SLUČAJA BOJANA Olujić 1,2,Matej Šapina 1,2,Ines Bartulović 1,Tihana Nađ 1,2 Ivana Serdarušić1 1 KBC Osijek, Klinika za pedijatriju, J. Huttlera 4., Osijek 2 Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Medicinski fakultet Osijek, J.Huttlera 4. ,Osijek Komplicirana izvanbolnička pneumonija u prethodno zdravog djeteta je vrlo teška bolest koja je obilježena kombinacijom lokalnih komplikacija (parapneumonični izljev, empijem, nekrotizirajuća pneumonija, pneumatocele, bronhopleuralna fistula, plućni aspces) i sistemskih komplikacija (bakterijemija, metastatske infekcije, akutni respiratorni distres sindrom, diseminirana intravaskularna koagulacija, čak i smrtni ishod). Na komplicirani tijek pneumonije treba posumnjati kod djeteta koje je febrilno nakon 48-72h od započinjanja adekvatne antimikrobne terapije. Najčešći uzročnici kompliciranih izvanbolničkih pneumonija su Streptococcus pneumoniae i Staphylococcus aureus. U dijagnostičnom postupku osim anamneze i fizikalnog statusa važnu ulogu ima mikrobiološka obrada uzoraka, rendgenska snimka pluća, UZV pluća i pleure, te u iznimnim situacijama i CT toraksa. Komplicirana pneumonija zahtjeva dugotrajno antimikrobno liječenje najprije intravenskom, a potom i peroralnom primjenom antibiotika kroz ukupno 4-6 tjedana. Osim antimikrobne terapije nerijetko je potrebna drenaža pleuralnog izljeva, primjena intrapleuralne fibrinolize, a u težim slučajevima torakoskopsko ukalnjanje fibrinskih naslaga, te torakotomija. Unatoč dugotrajnom i teškom tijeku bolesti kod djece uglavnom dolazi do potpunog oporavka. U ovom radu će biti prikazana 3 slučaja komplicirane pneumonije u djece, liječena u KBC Osijek, Klinici za pedijatriju. e-mail: bojana.olujic@kbco.hr

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Clinical Frailty Scale as a decision making tool for treatment strategy in the Emergency Department

Sažetak

CILJEVI:The elderly are a diverse patient population, often presenting with multiple comorbidities and varying degrees of disability. In the era where providing maximally aggressive care, overtreatment may occur when the therapeutic efforts are not directed towards the appropriate goal. Determining whether the patient is a candidate for curative or palliative care is a complex and difficult task. Our aim with this paper is to find out if the Clinical Frailty Scale (CFS) could be an aid to clinicians in making those difficult decisions. while treating elderly patients. MATERIJALI I METODE:A search of the latest literature on the predictive value of CFS regarding patient important outcomes was conducted. REZULTATI:In the literature, we found a positive correlation between CFS score and mortality. It is worth noting that patients with terminal illness have CFS score of 9, regardless of the degree of disability. In patients who were spent at least 24 hours in the emergency department (ED), 90-day mortality was in positive correlation with the CFS score (20% for CFS 6, 44% for CFS 7, 71% for CFS 8, 70% for CFS 9). Patients with CFS 7-9 who were admitted to internal medicine had a 30-day mortality rate of 40% and a 180-day mortality of 60%. A validation study for CFS as a predictor of 30-day mortality also found a positive correlation between CFS 6-8 and mortality. Patients with a confirmed infection and a CFS of 5 or higher had higher 30-day mortality compared to patients with CFS lower than 5 (16.2% vs 8.1%, p = 0.02). ZAKLJUČAK:CFS could be a valuable tool to consider in the ED when deciding on providing curative versus palliative care to disabled elderly patients, but a holistic and mindful approach to the patient should be retained with clinical accumen in deciding on the type of care provided.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Infektivni endokarditis u pacijentice s bioprostetičkom biološkom valvulom

Sažetak

Infektivni endokarditis upalna je bolest srčanih zalistaka, koja nastaje adherencijom bakterija ili gljivica za površinu endokarda, a čemu su posebno skloni umjetni zalisci. Ovim prikazom slučaja nastoji se ukazati na važnost brzog prepoznavanja te promptnog zbrinjavanja endokarditisa u pacijenata s biološkim protezama srčanih zalistaka. 80-godišnja pacijentica u komatoznom stanju dovezena je u OHBP vozilom hitne pomoći. Prema navodima obitelji od dan ranije je bila febrilna do 39°C uz opću slabost i bolove u leđima. Iduće jutro obitelj ju nije mogla probuditi. Na OHBP je dovezena komatozna GCS 3, febrilna, hipotenzivna te respiratorno insuficijentna. Na pregledu je blijeda, orošena znojem, dispnoična, auskultatorno nad plućima difuzno hropci, srčani tonovi tiši uz čujan sistolički šum nad mitralnim ušćem, sa širenjem u aksilu. Donji ekstremiteti edematozni obostrano pretibijalno, a na kažiprstu desne šake paronihija. Radi se o bolesnici s dugogodišnjom arterijskom hipertenzijom, šećernom bolešću tip 2, pretilošću te stanjem nakon ugradnje bioprostetičkog mitralnog zalistka zbog teške mitralne insuficijencije. U laboratorijskim nalazima prisutne visoke vrijednosti leukocita (17,8 x109/L) uz izraziti pomak ulijevo (94,4% neutrofila), CRP 207 mg/L te prokalcitonin 24,9 ng/mL. Započne se liječenje meropenemom i vankomicinom. Učini se UZV srca na kojem se prikaže flotirajuća vegetacija umjetne biološke mitralne valvule 18x20 mm koja u sistoli prolabira u lijevi atrij. Po dospijeću nalaza hemokulture iz koje je izoliran S. aureus uvede se flukloksacilin na koji je bakterija dobro osjetljiva. Kardiokirurško liječenje nije bilo indicirano zbog stanja svijesti, životne dobi, pratećih komorbiditeta te visokog rizika. Nastavljena je antibiotska terapija, oksigena, gastroprotektivna te ostala kronična i suportivna terapija. Prilikom obrade pacijenata s anamnezom o implantiranoj umjetnoj valvuli, a koji se prezentiraju febrilitetom i znakovima septičnog stanja vrlo je važno rano posumnjati na mogući endokarditis te što ranije započeti ciljano antibiotsko liječenje uz pravovremenu detekciju, zbrinjavanje te sprječavanje ostalih komplikacija. Ključne riječi: endokarditis, sepsa, biološka valvula, Staphylococcus aureus

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Prikaz slučaja: Može li trovanje gama hidroksibutiratom uzrokovati maligni neuroleptički sindrom i kako ga prepoznati u hitnoj službi?

Sažetak

Cilj

Materijali i metode

U hitnu službu vozilom hitne medicinske pomoći dovezen je 42-godišnji muškarac. Prilikom dolaska bio je somnolentan, urednih drugih vitalnih parametara. Heteroanamnestički od majke doznajemo kako ga je pronašla u krevetu, smanjenog verbalnog kontakta, pjena mu je navirala na usta, a pored njega nalazila se prazna bočica GHB-a te tri prazne kutije Apaurina. U hitnoj službi ordinirano je deset tableta aktivnog ugljena te je započeta parenteralna rehidracija fiziološkom otopinom. Tijekom višesatne opservacije, dolazi do pogoršanja općeg stanja, javlja se rigor, tremor, agitiranost, hipoksemija, tahikardija i febrilitet. Test na droge iz urina bio je pozitivan jedino na benzodiazepine. U laboratorijskim nalazima izdvajaju se izrazito visoke vrijednosti kreatinin-kinaze (18 690 U/L), povišena laktat-dehidrogenaza, kreatinin, upalni parametri i hepatogram. Postavlja se sumnja na rabdomiolizu te mogući maligni neuroleptički sindrom. U terapiju je uveden bromokriptin i empirijska antibiotska terapija. Nastavljena je obilna parenteralna rehidracija, bolusna diuretska terapija i oksigenoterapija. Indiciran je prijem u Jedinicu intenzivnog liječenja zbog daljnjeg nadzora vitalnih funkcija. Nakon tri dana pacijent je razvio osip pa je bromokriptin isključen iz terapije. Nakon 14 dana došlo je do poboljšanja općeg kliničkog stanja, u laboratorijskim nalazima prati se pad kreatinin-kinaze, laktat-dehidrogenaze, upalnih parametara, oporavak jetrene i bubrežne funkcije te je pacijent premješten na odjel psihijatrije.

Rezultat i zaključak

S obzirom da je zlouporaba GHB-a sve češća te se kronična konzumacija, akutno trovanje ili sindrom ustezanja može prezentirati različitom kliničkom slikom, važno je u hitnoj službi biti upoznat sa simptomima istih, u cilju optimizacije liječenja i smanjenja komplikacija.

Naslov

Retrospektivna analiza dolazaka bolesnika s akutnim urološkim stanjima te postupcima medicinskih sestara i tehničara u hitnom bolničkom prijemu

Sažetak

Cilj

Materijali i metode

Godišnjom retrospektivnom analizom podataka trijaže Objedinjenog hitnog bolničkog prijema (OHBP), Kliničke bolnice"Sveti Duh", prema australsko-azijskoj ljestvici, analizirali su se najčešći razlozi javljanja bolesnika u Hitnu urološku ambulantu te dijagnostičko terapijskih postupaka. Edukacija o prepoznavanju alarmantnih simptoma, patološkim laboratorijskim parametrima, neophodni su u svakodnevnom radu medicinskih sestara i tehničara. Prilikom obrade bolesnika pridaje se pažnja izboru dijagnostičkih postupaka

Rezultat i zaključak

Prilikom obrade bolesnika pridaje se pažnja izboru dijagnostičkih postupaka, ispravnom postupku uzorkovanja te informiranju bolesnika. U 2022. godinu zabilježena su 4.825 pregleda bolesnika u Hitnoj urološkoj ambulanti, 36% u vremenu dežurstva, najčešćih dijagnoza; cistitisa, disfunkcije uretralnog katetera, hematurije, mehaničke ozljede urogenitalne regije, hidronefroze,urolitijaze, simptomatskih tumorskih tvorbi. Najčešći postupci, osim uzorkovanja krvi i urina za dijagnostičku obradu, primjena medikamentozne terapije, ultrazvučna dijagnostika, postavljanje uretralnog i perkutanog katetera.

Naslov

Case report: A perforated transverse colon neoplasm mistaken for incarcerated ventral hernia

Sažetak

Case report: A perforated transverse colon neoplasm mistaken for incarcerated ventral hernia Rezo P1, BABIĆ I2 1,2 General hospital Zabok, Bračak 8, Croatia Emergency departament paula.batur@gmail.com BACKGROUND: Incidence of colonic perforation due to a neoplasm is 1.2%-10%. Proximal bowel or neoplasm itself perforates due to dilatation and ischemia caused by continuous obstruction of stool passage. Commonest diastatic perforation site is caecum. Transverse colon perforation was described once. Abdominal abscess happens in 0.3-0.4% of colonic cancer cases. Suspicion raising signs are abdominal mass, fever and anaemia. CASE REPORT: A 65-year old man came to the emergency department with growing abdominal mass, first noticed a year and a half ago, which has been pronounced in the past two months. He experienced nausea, without a change in bowel movements and stool. In 2017 he had ventral hernia repaired. When admitted to the ER he was hemodynamically stable and afebrile, abdomen was soft, palpatory painful in epigastrium and left hemiabdomen where the postoperative scar and palpable mass were located. Laboratory results showed leukocytosis with neutrophilia. Native abdomen X-Ray showed meteorism and coprostasis. Ultrasound described hernial sac containing bowels and free fluid. Incarcerated postoperative ventral hernia was diagnosed. Explorative laparotomy revealed a tumorous process on the transverse colon which led to right-sided expanded hemicolectomy and forming of unipolar ileostomy. Pathohystological analysis confirmed it was adenocarcinoma of the colon. CONCLUSION: Some unusual presentation of colon cancer are described in the literature, e.g. incarcerated inguinal hernia, gluteal abscess and necrotizing fasciitis of the thigh. Ultrasound and computed tomography could mislead diagnosis to incarcerated hernia, especially if there is a mass in the region of postoperative scar. One should be aware of all the possible presentations of colon cancer in order to be able to recognise the pathology underneath the variety of complications and provide the optimal treatment.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Mogućnosti liječenja bolesnika s ishemijskim moždanim udarom tijekom tromjesečnog perioda – iskustvo iz hitne neurološke ambulante KBC Osijek

Sažetak

Cilj

Materijali i metode

Bolesnici kojima je prilikom pregleda u hitnoj neurološkoj ambulanti KBC-a Osijek verificiran ishemijski moždani udar na CT-u te oni kod kojih je postavljena sumnja na moždani udar koja je potvrđena prilikom hospitalizacije na Klinici za neurologiju KBC-a Osijek. Istraživanje je obuhvatilo period od 1.3.2022. do 31.5.2022. Iz ispitivanja su isključeni bolesnici s tranzitornom ishemijskom atakom.

Rezultat i zaključak

U ispitivanje je uključeno 200 bolesnika od kojih 101 (50.5%) muškaraca i 99 (49.5%) žena. Medijan dobi iznosio je 73 godine (intekvartilni raspon 66 – 82 godine). Najčešći komorbiditeti bili su hipertenzija kod 172 bolesnika (86%) i hiperlipidemija kod 90 bolesnika (45%). O recidivu moždanog udara radilo se kod 51 bolesnika (25,5%). Medijan NIHSS iznosio je 5 (intekvartilni raspon 3 – 9). U 95 bolesnika (47.5%) bila je vidljiva ishemija na inicijalnom CT-u mozga u hitnoj neurološkoj ambulanti. Moždani udar pri buđenju („wake-up stroke“) pojavio se kod 30 bolesnika (15%). Kod 125 bolesnika (62,5%) proteklo je više od 6h između vremena kada su zadnji puta viđeni bez neurološkog deficita te kontakta s tercijarnom zdravstvenom ustanovom. Dva promatrana modaliteta liječenja bila su tromboliza i mehanička trombektomija. U promatranom tromjesečnom periodu 19 bolesnika (9,5%) bolesnika bilo je liječeno trombolizom, dok je 15 (7,5%) liječeno trombektomijom. Od 200 bolesnika, 24 (12%) bolesnika je umrlo tijekom hospitalizacije. Tromboliza i mehanička trombektomija dva su suvremena postupka liječenja moždanog udara koji su se pokazali uspješnima u brojnim studijama. S obzirom da je vrijeme koje protekne od pojave simptoma moždanog udara kriterij za navedene mehanizme liječenja, poražavajući je podatak dobiven u ovoj studija da više od polovice bolesnika se javlja prekasno. Potrebno je provoditi javnozdravstvene akcije edukacije o važnosti brzog prepoznavanja simptoma moždanog udara.

Naslov

Karakteristike i ishod bolesnika s hemoragijskim moždanim udarom tijekom tromjesečnog perioda – iskustvo iz hitne neurološke ambulante KBC Osijek

Sažetak

Cilj

Materijali i metode

Bolesnici kojima je prilikom pregleda u hitnoj neurološkoj ambulanti KBC-a Osijek verificiran hemoragijski moždani udar na CT-u. Zabilježen je i podatak o daljnjem neurokiruškom zbrinjavanju. Istraživanje je obuhvatilo period od 1.3.2022. do 31.5.2022.

Rezultat i zaključak

U istraživanje je uključeno 36 bolesnika od kojih je podjednaki broj muškaraca i žena. Medijan dobi iznosio je 69 godina (interkvartilnog raspona 59 – 78 godina). Vodeći komorbiditet bio je hipertenzija, u 29 bolesnika (80,6%). Na antikoagulantnoj terapij bilo je ukupno 7 bolesnika (19,4%) od kojih 4 na varfarinu, a 3 na NOAK-u. Antiagregacijsko liječenje acetilsalicilnom kiselinom bilo je prisutno u 5 bolesnika (13,9%). Medijan sistoličkog tlaka iznosio je 175 mmHg (interkvartilni raspon 153 – 191 mmHg) u rasponu od 110 do 261 mmHg, a dijastoličkog tlaka 87 mmHg (80 – 109 mmHg) u rasponu od 54 do 170 mmHg. Kod 25 bolesnika (69,4%) radilo se prventveno o intracerebralnoj hemoragiji, a kod 11 (30,6%) o subarahnoidalnom krvarenju. Moždani udar pri buđenju („wake-up stroke“) pojavio se kod 5 bolesnika (13,9%). Nakon konzilijarnog pregleda, neurokirurško liječenje bilo je indicirano u 9 bolesnika (25,7%). Od 36 bolesnika s hemoragijskim moždanim udarom, umrlo je 16 bolesnika (45,7%). Hemoragijski moždani udar povezan je s visokim morbiditetom i mortalitetom. Jedan od najvažnijih faktora rizika za hemoragijski moždani udar je hipertenzija, odnosno neregulirana hipertenzija, što je vidljivo i u ovom istraživanju. U prevenciji hemoragijskih moždanih udara važna je stroga kontrola arterijskog tlaka od strane liječnika, a isto tako i edukacija bolesnika o opasnostima neregulirane hipertenzije.

Naslov

Paralitički ileus - prikaz slučaja

Sažetak

UVOD: paralitički ileus se definira kao smanjenje ili potpuni prekid crijevne peristaltike koji nije uzrokovan mehaničkom opstrukcijom, a dovodi do zaustavljanja protoka crijevnog sadržaja Osim kao posljedica abdominalnih operacija, uzroci možu biti intraperitonealni ili retroperitonealni ( upalni npr. apendicitis ili divertikulitis, perforacija šupljeg organa, posljedica bubrežnih i metaboličkih bolesti ili uzimanja lijekova – antikolinergici, opijati, antidepresivi, blokatori kalcijskih kanala). Klinička slika je često neupadljiva, bol je rijetko prisutna u obliku kolika kao kod mehanički uzrokovanog ileusa. Ovdje ćemo prikazati slučaj pacijenta sa nespecifičnom anamenzom kod kojeg se kliničkim pregledom postavi sumnja, a dijagnostičkom obradom potvrdi dijagnoza paralitičkog ileusa. SAŽETAK: pacijent je dovežen kolima ZZHM zbog pogoršanja općeg stanja uz hipotenziju , dispneju i oliguriju. Radi se o pacijentu koji boluje od rezidualne shizofrenije s više antipsihotika u kroničnoj terapiji. Po dolasku u OHBP KBC-a Rijeka pacijent je pri svijesti, narušenog općeg stanja, blijed, tahipnoičan. Heteroamanetstički se dobije podatak o padu se kreveta u dva navrata te obilnom povraćanju na dan prijema uz neredovite stolice unatrag više vremena. Iz statusa se izdvaja meteorizam, blaže bolno osjetljiv abdomen na dublju palpaciju, bez nadražaja peritoneuma, ali slabo čujne peristaltike u desnom hemiabdomenu. Iz inicijalnih nalaza uoči se respiratorna alkaloza uz povišene laktate i hiponatremiju. Ultrazvučno se prikaže minimalno slobodne tekućine u rekrovezikalnom prostoru uz meteoristične crijevne vijuge. Radiogrami abdomena na lijevom boku pokazuju opsežni meteorizam vijuga crijeva u desnom hemiabdomenu, bez znakova pneumoperitoneuma iz učinjenog pregleda. Odluči se za CT abdomena na kojem se vidi značajnija distenzija vijuga kolona uz aerolikvidnie nivoe u ascendentnom kolonu. Pacijent se po završenoj obradi i početnom liječenju zaprimi na Zavod za digestivnu kirurgiju. ZAKLJUČAK: paralitički ileus često se prezentira netipičnim simptomima te je dijagnoza o kojoj valja razmišljati kod pacijenata liječenih antidepresivima i opioidima.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

IZVANBOLNIČKO ZBRINJAVANJE KRANIOCEREBRALNE OZLJEDE - PRIKAZ SLUČAJA

Sažetak

Kraniocerebralna ozljeda ili, točnije, traumatska ozljeda mozga (TOM; eng. TBI, Traumatic Brain Injury), vodeći je uzrok smrti i invaliditeta u politraumi. Prema procjenama, ozljede glave odgovorne su za 25% svih smrti uzrokovanih traumom, kao i za polovicu svih smrti u sudarima motornih vozila. Ozljede glave obuhvaćaju ozljede mekog oglavka, kosti lubanje, dure, mekih moždanih ovojnica, pa sve do parenhima mozga sa sustavom moždanih komora i subarahnoidnim likvorskim cisternama kroz koje prolaze velike krvne žile mozga. U kliničkoj praksi važna su dva kriterija koja određuju daljnji tijek liječenja, a to su karakter, opsežnost i sijelo zadobivene ozljede te stanje svijesti bolesnika nakon TOM. Težinu TOM najčešće procjenjujemo prema Glasgow Coma Score (GCS) ljestvici koja ozljedu mozga klasificira kao umjereno tešku (GCS 13-15), srednje tešku (GCS 9-12) i tešku (GCS 3-8). Ozljeda glave može biti otvorena ili zatvorena te primarna ili sekundarna. Primarna TOM rezultat je neposrednog oštećenja moždanog tkiva te se na nju gotovo i ne može utjecati, dok je sekundarna TOM rezultat naknadne hipoksije i/ili hipoperfuzije mozga, koja se može spriječiti pravovremenim izvanbolničkim zbrinjavanjem. U radu donosimo prikaz bolesnice nakon pada s četvrtog kata zgrade uslijed pokušaja suicida koja je nakon početnog zbrinjavanja od strane izvanbolničke HMS dovežena u OHBP poremećenog stanja svijesti (GCS 9), spontanih respiracija uz SpO2 80% te palpabilnih centralnih i perifernih pulzacija (c/p 140/min i RR 110/85 mmHg), imobilizirana na dugoj dasci prema ITLS protokolu uz postavljena 2 periferna venska puta koja nisu bila funkcionalna. U OHBP-u su provedene resuscitacijske mjere i endotrahealna intubacija u brzom slijedu te je nakon provedenih dijagnostičkih postupaka smještena u jedinicu intenzivnog liječenja neurokirurških bolesnika. Zaključno, naglasak ovog rada je na kontinuiranoj medicinskoj edukaciji i boljem izvanbolničkom zbrinjavanju bolesnika sa kraniocerebralnom ozljedom, a s ciljem sprječavanja sekundarne ozljede mozga kao značajnog čimbenika morbiditeta i mortaliteta ozlijeđenih osoba.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

THE USE OF COAGULATION FACTOR CONCENTRATES IN THE MANAGEMENT OF COAGULOPATHY IN BLEEDING PATIENTS

Sažetak

Aim: Management of acquired coagulopathy in bleeding patients is complex and involves multiple strategies related to blood transfusion and supplementation of coagulation factors. The source of coagulation factors can be fresh frozen plasma, cryoprecipitate or specific factor concentrate. This review aims to summarise the latest evidence regarding the use of the three factor concentrates most commonly used to treat coagulopathy in bleeding patients: prothrombin complex concentrate, fibrinogen concentrate and factor XIII concentrate. Materials and methods: Electronic databases were systematically searched for the literature investigating haemostatic treatment strategies of patients with different types of acquired coagulopathies and bleeding in different clinical situations, the effectiveness and safety of the use of coagulation factors versus allogeneic blood products, and current recommendations in the management of bleeding. Results and conclusion: The approach to the management of acquired bleeding differ considerably worldwide. Protocol-based haemostatic management includes rapid allogeneic blood product-based transfusions in a fixed ratio using red blood cells, fresh frozen plasma, platelets and cryoprecipitate or coagulation factor concentrates-based strategy. The guidelines suggest coagulation factor concentrates for the primary treatment of acquired coagulation factor deficiency due to their high efficacy and their minimal infectiousness. Prothrombin complex concentrate is recommended for reversal of vitamin K antagonists-associated bleeding and suggested in bleeding patients treated with anti-Xa agents before any other coagulation treatment. If a factor concentrate-based strategy is used, current guidelines recommend goal-directed treatment based on viscoelastic haemostatic tests and/or standard laboratory coagulation tests. The optimal dosing of specific coagulation factor concentrates has not been fully clarified. The dose should be individualized to optimize effectiveness and reduce thrombotic risk. Management of coagulopathy based on coagulation factor concentrates is an effective alternative to ratio-based transfusion therapies for the correction of different types of coagulopathies and may offer a safer, more specific and faster approach.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

KADA JE STRANO TIJELO PROBAVNOG SUSTAVA HITNO STANJE U PEDIJATRIJI?

Sažetak

KADA JE STRANO TIJELO PROBAVNOG SUSTAVA HITNO STANJE U PEDIJATRIJI? KONJIK VLATKA 1,2, Raković-Amidžić K 1, Požgain M 1, Serdarušić I 1, Šantić K 1,2 1 KBC Osijek, Klinika za pedijatriju, Osijek, Hrvatska 2 Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište J.J Strossmayera, Osijek, Hrvatska Adresa za dopisivanje: konjik.vlatka@kbco.hr Cilj ovog preglednog rada je prikazati indikacije za neodložno, hitno i elektivno endoskopsko vađenje stranog tijela iz probavnog sustava djeteta. U većini slučajeva, oko 80%, ingestija stranog tijela se događa u dječjoj dobi. Djeca u igri, nenamjerno, progutaju predmete iz njihove okoline. Čak 4% sve djece je nekada progutalo nejestivi predmet, i u 98% slučajeva predmet prođe kroz probavni sustav bez komplikacija. Ovisno o vrsti i veličini predmeta, dobi djeteta i simptomima, ponekada je potrebno endoskopsko vađenje. Ukoliko postoje simptomi opstrukcije jednjaka inidicirana je neodložna, ili ako je progutani predmet baterija, oštar ili dugačak, indicirana je hitna gastroskopija i vađenje stranog tijela u općoj anesteziji. Bolovi iza prsne kosti, otežano i bolno gutanje te pojačano slinjenje su simptomi opstrukcije jednjaka, a nemogućnost gutanja sline znak je potpune opstrukcije jednjaka. Moguće komplikacije su erozije, krvarenje i perforacija. Ovi simptomi zahtijevaju hitni postupak. Nativnom RTG snimkom se najčešće lokalizira mjesto opstrukcije, te se pristupa neodložnoj gastroskopiji, unutar 2 sata od incidenta. Hitna endoskopija i vađenje stranog tijela želuca i proksimalnog duodenuma je indicirana u slučaju ingestije baterije, oštrog predmeta, više stranih tijela, više od jednog magneta ili predmeta koji je duži od 5 cm ili od 3 cm u malog djeteta. U slučaju da postoje novonastali simptomi disfagije i pojačanog slinjenja kod djeteta, potrebno je posumnjati na ingestiju stranog tijela, učiniti hitni RTG snimak, i u slučaju perzistiranja simptoma hitnu endoskopiju s ciljem vizualizacije probavnog sustava, isključivanja ili potvrđivanja postojanja stranog tijela i vađenja istog, te sprječavanja potencijalno ozbiljnih i životno ugrožavajućih komplikacija.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Trovanje paracetamolom – pregled liječenja kroz prikaz bolesnika u hitnoj službi

Sažetak

Paracetamol je zbog svoje lake dostupnosti bolesnicima, visoke letalnosti i okultne kliničke slike, jedan od najvažnijih toksina koji se susreću u hitnoj medicini. Važnost ranog prepoznavanja intoksikacije paracetamolom, bilo namjerne ili slučajne, stoji u činjenici da postoji vrlo učinkovit antidot, N-acetilcistein. Ukoliko se primijeni na vrijeme, odnosno unutar 8 sati od ingestije, rizik razvoja hepatocelularne ozljede je manji od 4%, a mortalitet se približava nuli. U ovom prikazu slučaja prezentirat ćemo upotrebu Matthew-Rumack nomograma u liječenju intoksikacije paracetamolom, prema revidiranim Britanskim kriterijima. Dvadesetogodišnja bolesnica dovezena je u hitni bolnički prijem u slici intoksikacije polisupstancama, nakon pokušaja samoubojstva. Uz bolesnicu su pronađena prazna pakiranja paracetamola, alprazolama, venlafaksina i lamotrigina. U kliničkom pregledu bila je hemodinamski stabilna, urednih parametara oksigenacije i ventilacije, V prema AVPU skali, uz midrijatične, slabije reaktivne zjenice. Nakon što se isključio životno ugrožavajući toksični učinak ostalih lijekova, glavni cilj je postao spriječiti hepatotoksičnost paracetamola. Naknadno se dobila informacija o potencijalnoj ingestiji 12 grama paracetamola, 90 minuta prije dolaska u hitni prijem. Učinjenom toksikološkom analizom, pristigla je visoka vrijednost paracetamola od 110 mcg/mL. Zbog navedenog, započelo se s intravenskom primjenom N-acetilcisteina, inicijalno u dozi 150 mg/kg kroz 60 minuta, a potom prema 24-satnom protokolu. Na primijenjenu terapiju prati se kontinuirani pad razine paracetamola u krvi te dolazi do potpunog oporavka bez razvoja hepatotoksičnosti, odnosno bez porasta aminotransferaza. Cilj ovog prikaza slučaja je naglasiti važnost ranog prepoznavanja otrovanja paracetamolom u najranijem inkubacijskom, često asimptomatskom periodu. Kao i u ovom slučaju, najčešće se radi o otrovanju s više lijekova, pa u diferencijalnoj dijagnozi i toksikološkoj analizi treba pomisliti i na paracetamol. Zbog učinkovitosti antidota, ostale metode liječenja, uobičajene u drugim otrovanjima, najčešće nisu potrebne, a preporuča se nizak prag tolerancije za primjenu N-aceticisteina zbog dobrog sigurnosnog profila lijeka.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

RETROSPEKTIVNA ANALIZA AKUTNIH KOMPLIKACIJA ŠEĆERNE BOLESTI – ISKUSTVA JEDNOG CENTRA

Sažetak

Cilj

Materijali i metode

Ispitivana populacija obuhvaćala je ukupno 175.446 odrasle osobe pregledane u hitnoj medicinskoj službi u razdoblju 9 godina, uz vrijednosti glukoze u plazmi većoj od 13.9 mmol/L ili manjoj od 3.9 mmol/L. Ovisno o nalazu acidobaznog statusa, ketonuriji i osmolarnosti plazme, bolesnici su podijeljeni u jednu od četiri skupine: neketotična hiperglikemija, hipoglikemija u šećernoj bolesti, dijabetička ketoacidoza ili hiperosmolarno hiperglikemijsko stanje. Bolesnici su također podijeljeni prema dobi i tipu šećerne bolesti.

Rezultat i zaključak

Učestalost šećerne bolesti u bolesnika koji su zaprimljeni u hitnu medicinsku službu veća je od očekivane u općoj populaciji, uz porast broja bolesnika sa šećernom bolesti tip 1 i tip 2. U 3.773 posjete bila je zadovoljena definicija hiperglikemijske ili hipoglikemijske krize, od čega 180 epizoda dijabetičke ketoacidoze, 29 hiperosmolarna hiperglikemijska stanja; 359 hipoglikemijska stanja te 567 slučajeva novootkrivene šećerne bolesti. Samo 17.72% slučajeva dijabetičke ketoacidoze zabilježeno je u bolesnika sa šećernom bolesti tip 1, dok su preostali bolesnici imali dijagnozu tip 2. Zabilježeno je da su infekcije bile najčešći čimbenik rizika dijabetičke ketoacidoze (35.4%), a propuštanje terapije inzulina drugi najčešći uzrok (29.3%). U 15 % bolesnika s akutnim komplikacijama šećerne bolesti zabilježen je ponovi prijam u razdoblju od 30 dana. Zabilježen je porast korištenja metformina i DPP-4 inhibitora u terapiji šećerne bolesti.

Naslov

RAPID ASSESSMENT OF THE HEART RHYTHM OF A LIFE-THREATENING PATIENT IN 6 OR 8 STEPS

Sažetak

A life-threatening patient represents the first degree of emergency care in emergency medicine. The clinical signs of a critically ill patient and the underlying cause of the illness are manifested at the level of the respiratory, cardiovascular and CNS systems. The goal of this work will be the analysis of the ECG in 6 or 8 steps of a life-threatening patient, which enables the precise recognition of any rhythm abnormality significant enough to enable more appropriate treatment and prevent more serious complications. As part of the initial examination of a critical patient, ECG monitoring and a rapid assessment of the rhythm present a basic assessment of the threat to life and the basis for the first necessary diagnostic and therapeutic steps. The system analysis approach is based on the rapid interpretation of ECG records in 6 or 8 steps, depending on the available equipment of the resuscitation team. Analysis of the ECG through 6 or 8 steps will determine the basis for timely, effective therapy and prevention of cardiac arrest. Depending on the ECG analysis, the degree of life threat dictates the application of emergency therapy of periarrest arrhythmias and prevention of cardiac arrest. Urgent monitoring analyzes the presence of electrical activity of the heart, heart rate, regularity of the rhythm and the width of the QRS complex, registration of atrial activity and the relationship between the atria and the ventricles. With continuous monitoring in 8 steps, in addition to all of the above, information on changes in the T wave, ST segment and QTc interval is also obtained. Based on urgent and continuous monitoring, we can recognize cardiac arrest rhythms and apply treatment for shockable and non-shockable rhythms, apply pharmacotherapy, safe defibrillation, synchronous cardioversion or transcutaneous pacing.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

ZBRINJAVANJE TRAUMATOLOŠKIH BOLESNIKA U OHBP-u

Sažetak

Ivanić Dubravka, Ivanka Pađen, Dijana Biličić, Ivana Kerezović Značajan udio bolesnika koji se javljaju u hitnu medicinsku službu čine osobe s ozljedama; poremećajem funkcije ili strukture dijela tijela nastao ozljeđivanjem. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, u svijetu godišnje od ozljeda smrtno strada 4,9 milijuna ljudi, 8,6% od ukupne smrtnosti. Od ozljeda umire 2/3 osoba muškog spola i 1/3 osoba ženskog spola. Prema Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo vodeći uzroci hospitalizacija zbog ozljeda osoba starijih od 65 godina, u Hrvatskoj za 2017. godinu, bili su padovi, 40,7%, najčešće ozljede prijeloma bedrene kosti. Retrospektivnom analizom zaprimljenih bolesnika u Hitnu kiruršku ambulantu KB Sveti Duh u 2022. godini, od ukupno 22.442 bolesnika, u 1.731 (7,7%) su utvrđene frakture ekstremiteta, od kojih u 5% slučaja zahvaćenosti više od jedne kosti. U 463 (27%) osoba s prijelomima kosti bila je indicirana hospitalizacija, od kojih s prijelom bedrene kosti 238 (51,4%). Bolnička skrb započinje trijažom, procjenom hitnosti i dozvoljenog vremena do pregleda, zbrinjavanja. Primarnu trijažu u Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu provodi medicinska sestra, s višegodišnjim iskustvom rada u hitnoj medicinskoj službi. Sekundarnu trijažu (ponovni pregled pacijenta) najčešće se provodi u timskom radu liječnika i medicinskih sestara, tehničara. Uvažavajući mehanizam nastanka ozljede (udarac, nalet vozila, pad u razini, pad s visine) i rizika, temeljem anamneze, vitalnih parametra, procjene boli i neurovaskularnog statusa, dodjeljuje se trijažna kategorija. Za zbrinjavanje pacijenata sa mehaničkim ozljedama medicinske sestre/tehničari se kontinuirano educiraju o postupcima zbrinjavanju ozljeda i vještinama imobilizacije; korištenja vakuum udlaga, madraca, imobilizacijske daske i sadrene imobilizacije. Neophodno je poznavanje osnova anatomije kostiju, polazišta krvnih žila, mišića i ligamenata. Od početka rada OHBP 2009. godine, rad medicinskih sestara i tehničara organiziran je u kružnoj preraspodjeli, na način da svo osoblje sudjeluje i stječe iskustvo u radu s bolesnicima s traumom, pohađanja edukacije sadrene imobilizacije. Ključne riječi: ozljede, trijaža, medicinske sestre/tehničari

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Suvremeni pristupi u liječenju politraumatiziranih bolesnika

Sažetak

Politraumatizirani bolesnici predstavljaju česti izazov u bolničkim ambulantama hitne medicinske službe. Pojam politraumatiziranog bolesnika označuje teško ozlijeđenog pacijenta s dvije ili više ozlijeđene tjelesne regije. Uvijet za korištenje termina politraumatiziranog pacijenta predstavlja prisutnost traumatskog šoka ili hemoragijske hipotenzije s posljedičnim ugrožavanjem jedne ili više vitalnih tjelesnih funkcija. Glavni uzroci nastanka politraumatskih ozljeda su najčešće traume visoke energije kao što su razni oblici prometnih nesreća, padovi s visina, pokušaji sucida, homicida i slično. Cilj ovog predavanja je prenošenje suvremenih smjernica u zbrinjavanju politraumatiziranih bolesnika svim djelatnicima bolničke hitne medicinske službe. Predavanje daje uvid u važnost svakog koraka upravljanja politraumatiziranim bolesnikom od ozliljede do prijema u jedinicu hitne medicinske službe pa sve do bolničkog liječenja, te iznimnu važnost „Zlatnog sata“. Konačni cilj ovog predavanja je poboljšanje ishoda liječenja politraumatiziranih bolesnika.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Retrospektivna analiza akutno uroloških stanja te postupaka med. sestara i tehničara u hitnom bolničkom prijemu

Sažetak

Cilj

Materijali i metode

Godišnjom retrospektivnom analizom podataka trijaže Objedinjenog hitnog bolničkog prijema (OHBP), Kliničke bolnice\"Sveti Duh\", prema australsko-azijskoj ljestvici, analizirali su se najčešći razlozi javljanja bolesnika u Hitnu urološku ambulantu te dijagnostičko terapijskih postupaka. Edukacija o prepoznavanju alarmantnih simptoma, patološkim laboratorijskim parametrima, neophodni su u svakodnevnom radu medicinskih sestara i tehničara. Prilikom obrade bolesnika pridaje se pažnja izboru dijagnostičkih postupaka

Rezultat i zaključak

Prilikom obrade bolesnika pridaje se pažnja izboru dijagnostičkih postupaka, ispravnom postupku uzorkovanja te informiranju bolesnika. U 2022. godinu zabilježena su 4.825 pregleda bolesnika u Hitnoj urološkoj ambulanti, 36% u vremenu dežurstva, najčešćih dijagnoza; cistitisa, disfunkcije uretralnog katetera, hematurije, mehaničke ozljede urogenitalne regije, hidronefroze, urolitijaze, simptomatskih tumorskih tvorbi. Najčešći postupci, osim uzorkovanja krvi i urina za dijagnostičku obradu, primjena medikamentozne terapije, ultrazvučna dijagnostika, postavljanje uretralnog i perkutanog katetera.

Naslov

Od nefrokolike do rupture aneurizme abdominalne aorte

Sažetak

Ruptura aneurizme abdominalne aorte (AAA) životno je ugrožavajuće stanje s gotovo 100% smrtnosti kod neliječenog oblika. Unatoč hitnom operativnom zahvatu, smrtnost iznosi oko 50%. Sedamdesetpetogodišnji bolesnik javio se u OHBP zbog akutnih bolova lijevo lumbalno od jutarnjih sati. Negira druge tegobe. Mokrenje i stolica je uredno. Puši 20 c/d, alkohol konzumira redovito. Do sada nije teže bolovao, nema kroničnu terapiju. Alergije na lijekove negira. Urednih je vitalnih parametara. U kliničkom statusu izdvaja se osjetljiv lijevi hemiabdomen, bez defansa. U EKG-u je bio zabilježen SR, 105/min te Q zubac inferiorno. Laboratorijski nalazi krvi i urina bili su uredni, osim blagog porasta vrijednosti troponina I 22ng/L (uredna vrijednost <12ng/L). RTG abdomena prikazao je ovalno rubno kalcificiranu sjenu promjera 43mm u projekciji LS kralježnice desno koja ddg. može odgovarati rubno kalcificiranoj AAA. Učini se “bedside” UZV abdomena – u razni umbilikusa prikaže se kratki segment AA promjera 58mm. Tijekom opservacije dolazi do naglog porasta intenziteta boli uz razvoj znakova hemoragijskog šoka. Ordinira se FO. iv., Voluven 500ml iv., 2 doze KE (0 negativna), 15 L/min O2 na masku. Kontrolni parametri: 110/70mmHg, puls 101/min, SpO2 99%. Bolesnik se pri svijesti uputi u pratnji liječnika u KBC Osijek gdje se učini CT angiografija AA te se prikaže nepravilno fuziformno aneurizmatsko proširenje infrarenalnog dijela, dimenzija 92x62mm, dijelom trombozirano s većim retroperitonealnim hematomom s lijeve strane i u maloj zdjelici, s nejasnom konturom m.psoasa majora, te pomakom lijevog bubrega prema ventralno i lateralno posljedično rupturi. Po prijemu na vaskularnu kirurgiju učini se hitni operacijski zahvat koji protekne bez kirurških i anestezioloških komplikacija. Kasnije se premješta u OŽB Našice i otpušta kući urednog kliničkog statusa. Akutni lumbalni i abdominalni bolovi kod starijih osoba izloženih rizičnim čimbenicima, trebali bi navesti kliničara da posumnja na dijagnozu simptomatske ili rupturirane AAA, a veliki značaj u dijagnostici pridonosi i uporaba “bedside” UZV-a.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Toksični šok sindrom

Sažetak

Toksični šok sindrom je fulminantna infekcija uzrokovana toksinima bakterija Staphylococcus aureus i Streptococcus pyogenes. Ove bakterije mogu proizvoditi superantigene, koji zaobilaze normalnu prezentaciju antigena i mobiliziraju velik dio imunosnog sustava te dolazi do preplavljivanja citokinima što rezultira teškim multiorganskim zatajenjem. Bolest počinje nespecifičnim simptomima, nakon čega slijedi vrućica, hipotenzija, generalizirano crvenilo kože i spojnica. Često su prisutni povraćanje, proljev, smušenost, mialgije i abdominalni bolovi. Za dijagnozu ovog sindroma potrebna je izolacija uzročnika iz primarno sterilnog materijala bolesnika zajedno s prisustvom hipotenzije, tahikardije i dokazom disfunkcije barem 2 organska sustava. Streptokokni TSS često uzrokuje sindrom respiratornog distresa, koagulopatiju i oštećenje jetre, te češće izaziva vrućicu, malaksalost i jaku bol na mjestu infekcije mekog tkiva. Oštećenje bubrega je često i zajedničko za oba TSS–a. Sindrom u roku od 48 h može napredovati do sinkope, šoka i smrti. Laboratorijski nalazi pokazuju leukocitozu, trombocitopeniju, poremećaje jetrene funkcije, azotemiju i hipoalbuminemiju. Stafilokokni TSS je povezan s infekcijama kirurških ili postporođajnih rana, opeklina, kožnih oštećenja, osteomijelitisa i astritisa te se primjenom barijernih kontracepcijskih sredstava. Smrtnost je <3%. Streptokokni TSS sličan je onom uzrokovanom S. aureus-om, no smrtnost je viša (20 do 60%). Također, oko 50% bolesnika ima bakterijemiju. Bolesnici su inače zdrava djeca ili odrasli. Liječenje toksičnog šok sindroma uključuje antibiotike, intenzivne potporne mjere i intravenske imunoglobuline. Za liječenje streptokoknog TSS lijekovi izbora su penicilin i klindamicin, dok se za stafilokokni TSS preporuča antistafilokokni antibiotik u kombinaciji s klindamicinom. Klindamicin je nužno dodati penicilinu zbog njegove sposobnosti supresije sinteze bakterijskog toksina i ubrzanja fagocitoze piogenog streptokoka. Pasivna imunizacija toksina TSS–a pomoću intravenskih imunoglobulina (2 g/kg, nakon čega slijedi 0.4 g/kg dnevno kroz 5 dana) pokazala se korisnom u teškim slučajevima oba TŠS–a, a traje tjednima, no sama bolest ne mora inducirati aktivnu imunost pa su mogući recidivi.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Prepoznavanje i zbrinjavanje sindroma sepse u hitnoj medicinskoj službi

Sažetak

Cilj

Materijali i metode

Usmeno predavanje uz PowerPoint prezentaciju.

Rezultat i zaključak

Ovim predavanjem želi se postići bolje razumijevanje zaposlenika hitne medicinske službe o važnosti ranog prepoznavanja, pravilne dijagnostike i pravovremenog liječenja sepse i septičkog šoka.

Naslov

Endovaskularno liječenje akutne plućne embolije

Sažetak

Venski tromboembolijski incidenti (VTE), koji se prezentiraju kao plućna embolija (PE) ili duboka venska tromboza (DVT), se nalaze na trećem mjestu akutnih kardiovaskularnih sindroma u svijetu. Godišnja incidencija PE iznosi 39 – 115/100 000 stanovnika i ima tendenciju rasta. Akutna PE ima visoku smrtnost, čak 34% bolesnika doživi naglu smrt ili umre unutar nekoliko sati od nastanka prije aplikacije ili početka djelovanja medikamentozne terapije. Iako su antikoagulantna i trombolitička terapija temelj liječenja akutne PE, NNT kod primjene trombolitičke terapije iznosi 34. Razvojem tehnologije i materijala, u liječenju PE visokog i srednjeg rizika sve popularnije postaje minimalno invazivne, endovaskularne metode temeljene na mehaničkom uklanjanju trombotskog sadržaja iz plućnih arterija. Na tržištu je trenutno dostupno više vrsta uređaja temeljenih na različitim tehnologijama, svaka sa svojim prednostima i nedostacima. Ukupne stope uspješnosti minimalno invazivnih, endovaskularnih metoda liječenja akutne PE, definirano kao hemodinamska stabilnost, korekcija hipoksije i stopa preživljenja nakon hospitalizacije, iznosi do 87%. Komparativno s medikamentoznim liječenjem, endovaskularno liječenje akutne PE je povezano izraženijom redukcijom omjera RV/LV kroz 24 h. Također, za razliku od medikamentozne terapije koja je neuspješna u liječenju kronične PE, već je cilj propisivanja antikoagulantne terapije prevencija ponovljene epizode PE, mehanička trombektomija endovaskularnim putem omogućava i liječenje kronične PE te prevencija nastanka sekundarne plućne hipertenzije (PE).

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Mehanička trombektomija u liječenju ishemijskog moždanog udara

Sažetak

Ciljevi: Mehanička trombektomija je, kao invazivna endovaskularna procedura, od 2016. godine standard liječenja ishemijskog moždanog udara pacijenata s okluzijom velike intrakranijske arterije. Cilj rada je predstaviti dvogodišnja iskustva i rezultate mehaničke trombektomije u KBC Osijek. Materijali i metode: Sukladno rezultatima randomiziranih multicentričnih studija i novim smjernicama, Hrvatska je, kao članica Europske Unije, sudionik Europskog akcijskog plana za moždani udar. Cilj plana je poboljšati cijeli put skrbi, od prevencije i ranog liječenja moždanog udara, do potpore i njege nakon moždanog udara. Kao tercijarni bolnički centar, kojem gravitira cjelokupno stanovništvo istočne Hrvatske, KBC Osijek je krajem 2020. godine, postao četvrta ustanova u Republici Hrvatskoj s timom osposobljenim za izvođenje zahvata mehaničke trombektomije. Za dobar klinički rezultat nakon zahvata, nužno je pravovremeno prepoznavanje i upućivanje pacijenata koji su prema kriterijima kandidati za mehaničku trombektomiju. Rezultati: Tijekom prvih 26 mjeseci, mehanička trombektomija je u KBC Osijek izvedena na 138 pacijenata. Većina pacijenata (68,8%) bila je s područja Osječko-baranjske županije (OŽB), te su primarno upućeni na OHBP KBC Osijek, a preostali pacijenti su dogovorno prebačeni iz ostalih ustanova nakon telemedicinskih konzultacija. Mehanička trombektomija je pacijentima iz OŽB najčešće učinjena unutar 2-4 sata od nastupa simptoma, dok je vrijeme proteklo od nastupa simptoma do zahvata za pacijente upućene iz drugih ustanova bilo najčešće 4-6 sati. TICI score 2b ili veći, tj. tehnički uspješna rekanalizacija, postignut je u 80% pacijenta. Zaključak: Uvođenjem mehaničke trombektomije u KBC Osijek, napravljen je značajan iskorak u liječenju pacijenata s ishemijskim moždanim udarom. Potrebno je naglasiti važnost pravovremenog prepoznavanja i brzog slanja pacijenata, kako bi se što većem broju oboljelih osoba omogućio ovakav način liječenja i pružila mogućnost uspješnog oporavka.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Ultrazvučna dijagnostika hitnih stanja

Sažetak

Ultrazvuk je od 1942. godine u uporabi u humanoj medicini kao dijagnostička metoda. Do danas je postao široko prihvaćena metoda, koju ne koriste samo radiolozi, već i liječnici brojnih drugih specijalnosti. Svoju široku i čestu primjenu, ultrazvuk zahvaljuje činjenici da se radi o relativno jeftinoj aparaturi, koja ne koristi ionizirajuće zračenje, transportabilna je i ne zahtjeva dugotrajno snimanje. Međutim, iako se radi o dijagnostičkoj proceduri koju koriste mnogi liječnici, radi se o metodi koja je izrazito "operator-dependent", tj. kvaliteta pregleda i interpretacija nalaza uvelike ovise o znanju i iskustvu osobe koja vrši pregled. Ultrazvuk se koristi u brojnim hitnim stanjima, bilo kao završna metoda isključenja ili potvrđivanja uputne dijagnoze ili kao prva slikovna dijagnostika, na temelju čijih se rezultata planiraju diferentniji radiološki pregledi (CT, MR). Cilj ovog predavanja je pružiti najvažnije informacije o mogućnostima i značajkama ultrazvučnog pregleda hitnog bolesnika (FAST, eFAST), dati pregled najvažnije patologije, ali i pružiti uvid u mogućnosti naprednijih metoda ultrazvučne dijagnostike, kao što je kontrastni ultrazvuk (CEUS).

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

ZBRINJAVANJE BOLESNIKA S INFEKCIJOM SREDIŠNJEG ŽIVČANOG SUSTAVA U HITNOJ SLUŽBI

Sažetak

S obzirom na to da infekcije središnjeg živčanog sustava (SŽS) predstavljaju životno ugrožavajuća stanja, nužno ih je pravovremeno prepoznati, dijagnosticirati i liječiti. Najčešća dva klinička simptoma s kojima se bolesnici s infekcijom SŽS-a javljaju u Hitni bolnički prijem jesu povšina tjelesna temperatura i poremećaj stanja svijesti. Klinički oblici bolesti infekcija SŽS-a većinom su bakterijski meningitisi, virusni encefalitisi te fokalne infekcije. Najčešći uzročnici domicilnog bakterijskog meningitisa u odraslih su S. pneumoniae, N. meningitidis, L. monocytogenes, H. influenzae te gram negativni aerobni štapići. Uzročnici virusnog encefalitisa/meningitisa u Hrvatskoj su najčešće enterovirusi, virus krpeljnog encefalitisa, HSV, VZV te virus Zapadnog Nila. Pri kliničkom pregledu bolesnika potrebno je znati da su pozitivni meningealni znakovi, febrilitet i poremećaj svijesti prisutni u samo oko 50% bolesnika. Prije bilo koje dijagnostičke obrade bolesnika sa sumnjom na infekciju SŽS-a, potrebno je uzeti hemokulturu i empirijski započeti antimikrobno liječenje ( u kliničkoj praksi najčešće se daje ceftriakson 2 g i.v.). Osim kliničke prezentacije bolesti, za potrebu potvrde i /ili isključenja infekcije SŽS-a potrebno je u hitnoj proceduri učintii CT mozga ( posebno kod onih bolesnika s poremećajem svijesti, fokalnim neurološkim deficitom, konvulzijom ili težom imunokompromitiranošću) te učiniti lumbalnu punkciju (antimikrobno liječenje se započinje odmah, bez čekanja nalaza cerebrospinalnog likvora). MRI mozga je osjetljivija metoda u usporedbi s oslikavanjem CT-om i metoda je izbora pri upalnim bolestima SŽS-a. Bolesnici s bakterijskim meningitisom su u pravilu bolesnici sa sepsom te je uvijek potrebno tragati za ishodištem infekcije (upala srednjeg uha i sinusa, endokarditis, pneumonija, mastoiditis itd.). Za brzom etiološkom dijagnostikom likvora (unutar 1h), danas su na tržištu dostupni molekularni testovi (PCR) za dokazivanje panela na neurotropne uzročnike što uveliko olakšava pravovaljanju i adekvatnu terapiju s usporedbom klasične mikrobiološke kulture likvora i krvi ( što zahtijeva vrijeme- u danima). Bolesnici s infekcijom SŽS-a trebaju biti smješteni u Jedinici intenzivnog liječenja.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Zbrinjavanje politraume uzrokovane napadom domaće životinje u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi

Sažetak

Uvod: U industrijaliziranim zemljama trauma je najznačajniji faktor povezan sa smrću osoba mlađih od 45 godina. U traumi skupine ljudi koja se bavi stočarstvom bikovi su nakon konja najčešći uzročnici smrti. Prikaz slučaja: Automobilom je na suvozačkom sjedalu dovezen 42-godišnji muškarac kojeg je napao bik. Pacijent je bio somnolentan s 14 bodova na Glasgow koma ljestvici uz bolove u području lijevog hemitoraksa, ramena i potkoljenice. Krvni tlak iznosio je 80/60 mmHg, a puls 110 otkucaja u minuti. Saturacija kisikom iznosila je 90%, a pacijent je disao tahipnoično 28 udaha u minuti. Revidirani rezultat traume je iznosio 11. Brzim trauma pregledom utvrđena je rana razderotina pod lijevom aksilom, a u okolnom području prilikom palpacije bile su čujne krepitacije. Lijevostrano je šum disanja u potpunosti izostajao. Pregledom ekstremiteta nađena je deformacija lijeve potkoljenice te dislokacija lijevog ramena uz bljeđu kožu ruke, bez palpabilnog radijalnog pulsa. Druge ozljede nisu bile utvrđene. Pacijent je zatim izvučen prslukom za imobilizaciju s namjerom postavljanja na dugu dasku. Zbog intolerancije uslijed boli i otežanog disanja odustalo se od toga te je prebačen na nosila s uzdignutim uzglavljem. Ozlijeđena noga imobilizirana je vakuum udlagom, a lijeva se ruka postavila fiksirana u ekstenziji uz pacijenta, u za njega najmanje bolan položaj. Pacijentu je u transportu postavljena maska sa spremnikom uz protok kisika od 15 L/min, zatim dva široka intravenska puta te mu je dano 500 mL fiziološke otopine. Radi kontrole boli intravenski je dan metimazol od 2,5g. Zaključak: U ovom prikazu prezentiran je slučaj pacijenta s politraumom te način zbrinjavanja ovakvog oblika hitnih stanja. Prikazan je standardizirani postupak obrade ozlijeđene osobe uz napomenu kako je za skrb pacijenta, unatoč smjernicama i preporukama, neizostavan individualizirani pristup u zbrinjavanju ozljeda i općoj skrbi od mjesta prvog susreta do predaje u predviđenu bolničku ustanovu. Ključne riječi: politrauma, napad bika, trauma pregled

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

ATIPIČNA PREZENTACIJA PERFORACIJE ŽELUCA U HITNOJ MEDICINSKOJ SLUŽBI

Sažetak

Uvod: Perforacija želuca je komplikacija koja se javlja kod 2-14% pacijenata sa ulkusom želuca. Tipični simptomi uključuju naglo nastalu jaku bol u epigastriju, mučninu i kasnije defans u gornjem dijelu abdomena koji je uzrokovan kemijskim i bakterijskijskim peritonitisom. Stariji bolesnici češće imaju atipične simptome (izostanak jake boli, izostanak defansa). Mortalitet iznosi 10-40% ovisno o dobi, komorbiditetima, vremenu do postavljanja dijagnoze i vremenu do konačnog zbrinjavanja. Prikaz slučaja: Muškarac u dobi od 78 godina dolazi u pratnji tima izvanbolničke hitne medicinske pomoći zbog naglo nastalog poremećaja svijesti, otežanog disanja i niske saturacije kisikom. Dosadašnje bolesti i lijekovi koje uzima su nepoznati. Pri dolasku u objedinjeni hitni bolnički prijem pacijent je pri svijesti, ali izvan adekvatnog verbalnog kontakta, eupnoičan, saturacije 99% uz 15 L kisika u minuti na masku sa spremnikom, hladne kože uz perifernu marmorizaciju i cijanozu, sistoličkog tlaka 180 mmHg. Abdomen je u razini prsnog koša, bez defansa, bezbolan na palpaciju. Nakon inicijalnog zbrinjavanja učini se ultrazvuk abdomena kojim je opisana veća količina slobodne tekućine u svim područjima abdomena. Iz laboratorijskog nalaza izdvajaju se izrazito povišeni upalni parametri. Na CT-u abdomena opisan je opsežni pneumoperitoneum i difuzno veća količine slobodne intraperitonealne tekućine te suspektno mjesto perforacije na anteriornom dijelu stijenke želuca. Pacijent je odmah upućen u operacijsku salu gdje se perforacija zbrine šavima po Roscoe Grahamu te učini obilno ispiranje abdominalne šupljine. Daljnje liječenje je nastavljeno u odjelu za intenzivnu skrb. Zaključak: Ruptura želuca se najčešće javlja kao komplikacija želučanog ulkusa na koji treba posumnjati kod svih pacijenata koji kronično uzimaju nesteroidne protuupalne lijekove. Budući da je kod starijih bolesnika češća atipična prezentacija, važno je ne isključiti ovu dijagnozu čak i u nedostatku jakih bolova u abdomenu, defansa i podražaja peritoneuma. Ključne riječi: perforacija želuca, želučani ulkus, atipični simptomi

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Minimalno invazivno liječenje akutnih krvarenja

Sažetak

Embolizacija je minimalno invazivna procedura kojom se može uspješno zaustaviti akutno krvarenje čime se sprječava potreba za operacijskim zahvatom. Tom endovaskularnom metodom se mogu liječiti akutna krvarenja u različitim organskim sustavima i kliničkim scenarijima, poput traume jetre, slezene i koštanog sustava, krvarenja iz probavne cijevi različitih uzroka, postpartalno krvarenje i sl.. Ova procedura uključuje namjerno ubrizgavanje embolizacijskih sredstava u krvne žile poput mikročestica (eng. „microspheres“), zavojnica (eng. „coils“) ili tekućih embolizacijskih sredstava kako bi se blokirao dotok krvi u zahvaćeno područje. Embolizacija se izvodi u lokalnoj anesteziji, a rezultat, tj. prestanak krvarenja je vidljiv odmah. Iako je embolizacija općenito siguran i učinkovit postupak, nosi određene rizike, poput komplikacija na mjestu punkcije pristupne arterije, „non-target“ embolizacija zdravog tkiva, nastanak apscesa na mjestu nekrotičnog tkiva. Cilj predavanja je prezentirati ovu minimalno invazivnu metodu, osnovne indikacije za probir pacijenata i moguće komplikacije.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Sindrom sagorijevanja i stres kod liječnika hitne medicine u pandemiji COVID-19

Sažetak

Ciljevi: Dosadašnja literatura pokazala je da su liječnici hitne medicinske službe pokazali povišene razine stresa i sindroma sagorijevanja. Pandemija COVID-19 dodatno je povećala razine stresa kojeg doživljavaju zdravstveni radnici, posebno oni koji rade na prvoj liniji, što uključuje liječnike hitne medicine. S ciljem da se detaljnije prouči ova problematika, provedeno je istraživanje u kojem su pregledani postojeći radovi o stresu i sindromu sagorijevanja te njihovom utjecaju na kvalitetu života i mentalno zdravlje liječnika hitne medicine. Osim toga, cilj istraživanja je bio i usporediti razine sindroma sagorijevanja i stresa prije i tijekom pandemije COVID-19 kako bi se bolje razumjela situacija u kojoj se zdravstveni radnici trenutno nalaze. Materijali i metode: Napravljen je pregled dostupne literature koja se bavi utjecajem stresa na poslu, sindromom sagorijevanja te kvalitetom života liječnika hitne medicine, uz poseban naglasak na utjecaj pandemije COVID-19. Pregled literature je sveobuhvatan i strukturiran, proveden pretraživanjem zajedničkih znanstvenih baza podataka kao što su PubMED, MEDLINE, PsycInfo i Science Direct. Rezultati i zaključak: Liječnici hitne medicine se suočavaju s teškim radnim uvjetima koji uključuju visoke psihološke zahtjeve, nedostatak resursa i lošu podršku, te su pokazali umjerenu do visoku razinu sindroma sagorijevanja u uvjetima prije pandemije. Tijekom pandemije COVID-19 sindrom sagorijevanja i stres u liječnika hitne medicinske službe značajno se povećao, nadograđujući se na već visoke razine stresa, te se prema istraživanjima liječnici hitne medicine nalaze se na prvom mjestu prema razinama stresa i sindroma sagorijevanja u medicini. Buduće studije bi se trebale usredotočiti na provođenje mjera i zakona kako bi se smanjio sindrom sagorijevanja i poboljšala radna okolina za liječnike hitne medicine.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Osnivanje Studentske sekcije za hitnu medicinu

Sažetak

Cilj

Materijali i metode

Motivi Studentska sekcija za hitnu medicinu počela je s radom 07.10. 2022., njezino vodstvo čini 7 studenata 5. i 6. godine, s mentorom prof.dr.sc. Ivanom Gornikom. Glavni motivi za osnutak Sekcije za hitnu medicinu bili su nam dodatna edukacija s temama iz područja hitne medicine, s naglaskom na kliničko prosuđivanje i praktične vještine koje nam izrazito nedostaju kroz fakultet te također, iz potrebe za popularizacijom hitne medicine kao struke i specijalnosti, s obzirom da se radi o najmlađoj specijalnosti u Hrvatskoj te da u populaciji studenata medicine postoje brojne nejasnoće u svezi sa tim područjem.

Rezultat i zaključak

Rad Sekcije kroz godinu Kroz akademsku godinu 2022/23 odradili smo razna predavanja, seminare/radionice te praktične tečajeve. Prvo predavanje bilo je o dubokoj venskoj trombozi, praćeno tečajem UZV vena nogu u hitnim stanjima koje je bilo vrlo popularno među studentima. Slijedilo je predavanje terapije boli, osnove rada u OHBP-u i intraosealnog puta te radionica postavljanja intraosealnog puta. Imali smo 2 suradnje sa studentskim sekcijama, jednu sa Studentskom sekcijom za neuroznanost i ciklusom „Trauma mozga“, a drugu sa Studentskom sekcijom za ORL i predavanjem „Hitna stanja u otorini“. Osim toga, redovito radimo objave iz raznih područja koja objavljujemo na društvenim mrežama. Sekcija je sudjelovala i u 25. Kongresu Hrvatske udruge djelanika hitne medicinske pomoći u Trakošćanu te Kongresu hitne medicine u Vodicama. Iduće u planu imamo predavanje i radionice iz zbrinjavanja dišnog puta. Kao predavače smo imali doktore iz različitih specijalizacija te više bolnica u Zagrebu. Sekcija je odlično prihvaćena na fakultetu te se velik broj studenata prijavljuje na sve aktivnosti koje im nudimo.

Naslov

Učinci Postupnika za dijagnistiku i liječenje venske tromboze na indikatore skrbi u hitnom prijemu

Sažetak

Cilj

Materijali i metode

Metode: U ispitivanje su uključeni pacijenti koji su se sa sumnjom na DVT javljali u OHBP tijekom od 2016 do 2022. godine. Kao reprezentativni uzorak uzeti su za svaku od analiziranih godina svi pacijenti iz travnja i iz listopada. Uspoređivano je vrijeme čekanja na pregled, trajanje obrade (posebno posebno vrijeme od početka pregleda do CUS, količina pretraga, udio hospitaliziranih pacijenata, broj naknadnih hospitalizacija za inicijalno otpuštene pacijente.

Rezultat i zaključak

Rezultati: Uključeno je ukupno 732 pacijenta za analizirane mjesece tijekom 7 godina. Vrijeme obrade značajno se smanjilo tijekom prve dvije godine od uvođenja Postupnika (prosječno 17h u 2016 i 1.5h u 2020.), na račun skraćenja vremena čekanja na UZV pregled. Količina ordiniranih pretraga smanjila se za 50% tijekom prvih 2 godine od uvođenja postupnika, a broj hospitaliziranih smanjio se sa 54% na 21%. Udio bolesnika koji su bili hospitalizirani nakon inicijalnog otpusta bio je zanemariv. Svi praćeni indikatori ostali su nepromijenjeni nakon promjene u prve dvije godine po uvođenju Postupnika. Zaključak: Postupnik za dijagnostiku i liječenje DVT uveden u OHBP KBC Zagreb značajno je smanjio vrijeme obrade kod sumnje na DVT te smanjio broj hospitaliziranih pacijenata bez detektiranog rizika za ambulantno liječene pacijente.

Naslov

BIOKEMIJSKI BILJEZI TRAUMATSKE OZLJEDE MOZGA: PRIMJER RACIONALNOG DIJAGNOSTIČKOG PRISTUPA

Sažetak

Zdravstveni sustav nužno je promatrati kao ekonomsku cjelinu. Uz osiguranje kvalitete pružanjem usluga visokih dijagnostičkih standarda, potrebno je voditi računa o ekonomskoj razini primjenom financijski dostupnije dijagnostike. Laboratorijski nalazi predstavljaju važan segment u trijaži i praćenju hitno primljenih pacijenata. Brzina postavljanja dijagnoze u kojoj ulogu ima i laboratorijska dijagnostika djelomično određuje sveukupne troškove zbrinjavanja pacijenta i pružanja usluga tijekom boravka u Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu (OHBP-u). Zbog toga je važno laboratorijske nalaze izdati u očekivanim vremenskim okvirima te osigurati visokodiferentne pretrage. Primjena novih biomarkera blage traumatske ozljede mozga jeda je od primjera potencijalne racionalizacije. Čak do 90% traumatskih ozljeda mozga (TOM) se klasificira kao blaga TOM. Trenutni „zlatni“ standard u dijagnosticiranju tih stanja je postupak kompjuterizirane tomografije (CT). Ta slikovna pretraga je skupa i vremenski zahtjevna, pri čemu se i pacijent dodatno izlaže ionizirajućem zračenju. Prilikom TOM-a dolazi do propuštanja specifičnih molekula kroz krvno-moždanu barijeru te se one mogu klasificirati kao biomarkeri blage TOM. Glijalni fibrilarni kiseli protein (GFAP) i ubikvitin-C terminalna hidrolaza L1 (UCH-L1) su noviji biomarkeri koji se oslobađaju različitom vremenskom dinamikom te istovremenim mjerenjem koncentracija imaju potencijal isključiti blagu TOM. GFAP je specifični biljeg ozljede astrocita, dok je UCH-L1 visoko eksprimiran u citoplazmi neurona. Prema dosadašnjim istraživanjima ovi biomarkeri imaju 100%-tnu negativnu prediktivnu vrijednost kod pacijenata s blagom TOM ukoliko se određuju u vremenskom okviru unutar 12 sati od traumatske ozljede te ukoliko je zbroj GCS 13-15. U KBC Osijek je u postupku istraživanje moguće rutinske primjene navedenih biomarkera u svrhu smanjenja CT postupaka te tako i ukupnih ekonomskih troškova koji nastaju obradom i zbrinjavanjem suspektnih pacijenata. Preliminarni rezultati ovog istraživanja bit će prikazani u prezentaciji. Puno je prostora za racionalizaciju laboratorijske dijagnostike, no za njenu realizaciju potrebna je uska suradnja kliničara i medicinskog biokemičara.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

HITNA LABORATORIJSKA DIJAGNOSTIKA INTOKSIKACIJA

Sažetak

Jedan od čestih razloga dolaska bolesnika u jedinice hitne medicinske skrbi je izlaganje ksenobioticima. Ova stanja zahtijevaju hitno otkrivanje uzroka intoksikacije kako bi rezultati pretraga u što kraćem vremenu omogućili odgovarajuće liječenje. U stanjima akutnoga otrovanja važno je imati reprezentativne uzorke, a koji uzorci će se analizirati ovisi o stanju pacijenta, načinu konzumacije i toksokinetici supstance na koju se sumnja. Najprikladniji uzorak za toksikološku analizu je urin jer je koncentracija ksenobiotika i njegovih metabolita u tom uzorku najveća, pa je i identifikacija spojeva najlakša. Za utvrđivanje koncentracije ksenobiotika najadekvatniji je uzorak krvi. Naime, koncentracija je ksenobiotika u krvi uobičajeno u dobroj korelaciji s farmakološkim učinkom. Imunokemijske metode koje su postale tehnikom izbora za hitne toksikološke pretrage urina, nose sa sobom ograničenja u obliku smanjene analitičke osjetljivosti i specifičnosti te su podložne križnoj reakciji sa strukturno sličnim spojevima što dodatno otežava interpretaciju rezultata. Dobiveni rezultati toksikološkog probira urina se izražavaju kvalitativno – vjerojatno negativan i vjerojatno pozitivan, a prema graničnoj vrijednosti koncentracije ksenobiotika/metabolita koja je odabrana kao granica razlikovanja negativnih od pozitivnih rezultata. Plinska kromatografija s masenom spektrometrijom (GC-MS) je analitička tehnika koja kombinira sposobnost plinske kromatografije s analitičkom specifičnošću i osjetljivošću masenog spektrometra te predstavlja „zlatni standard“ u toksikologiji za određivanje ksenobiotika u biološkim uzorcima. Poznavanje ograničenja i kliničke primjenjivosti toksikološkog probira i testova potvrde kod intoksikacije potrebno je za pravilno naručivanje pretraga i tumačenje rezultata. Komunikacija kliničara i medicinskih biokemičara i timski rad utemeljen na suvremenim tehnološkim dostignućima preduvjet su uspješnog dijagnostičkog procesa i liječenja.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

HITNO I BITNO – PREDANALITIKA HITNOG UZORKA

Sažetak

Predanalitička faza laboratorijskog rada obuhvaća sve postupke s uzorkom prije dobivanja laboratorijskog nalaza. U proces su uz laboratorijske djelatnike, uključeni i drugi zdravstveni radnici te je rizik slučajne pogreške velik. U predanalitičkoj fazi događa se 46 - 68% pogrešaka. Navedeno je osobito važno kod uzoraka hitnih pacijenata, kada je hitni laboratorij važan sudionik u zbrinjavanju i liječenju. Donesene odluke moraju biti brze i učinkovite, a rezultati laboratorijskih testova nedvojbeni kao ključni dio procjene stanja životno ugroženog pacijenta. Uzorkovanje krvi najčešći je invazivni postupak, a gotovo 70% kliničkih odluka donosi se na temelju laboratorijskog nalaza. Svaka pogreška može značajno utjecati na dobrobit pacijenta i ukupne troškove liječenja. Značajne promjene u laboratorijskoj medicini nastupile su razvojem analitičke i informatičke tehnologije. Automatizirani i visoko sofisticirani sustavi uzorke obrađuju brže, imaju širi raspon pretraga te rade s manjim volumenom. Revolucija analitičkog procesa bitno je smanjila udio pogrešaka (7 – 13%). Cilj laboratorijske analize je odrediti stvarnu količinu analita u uzorku u trenutku uzorkovanja. Visoko sofisticirana laboratorijska tehnologija ne može dati dobar rezultat iz lošeg uzorka. Važno je da se pretrage ordiniraju racionalno uz potpuno sljedivost od trenutka uzorkovanja do laboratorijskog nalaza. Analogija automatizacije analitičkih procesa može se primijeniti i na specifičnu predanalitičku fazu s ciljem smanjenja pogrešaka. Proteklo vrijeme od trenutka primitka uzorka u laboratorij do izdavanja nalaza (eng. turn-around-time, TAT) može se skratiti automatizacijom predanalitike: uz pravilnu uputnicu koja sadržava sve potrebne podatke upisane u bolnički informacijski sustav (BIS) skeniranjem jedinstvenog crtičnog koda (eng. bar-code) primljeni uzorak ulazi u laboratorijski informacijski sustav (LIS) i analitički proces. Standardiziranim postupkom smanjuje se mogućnost pogreške. Važna je edukacija i komunikacija kliničkog osoblja koje sudjeluje u postupcima pripreme, dostave i transporta uzoraka. Krajnji cilj je pravovremena zdravstvena skrb pacijenta. Predavanje će dati pregled najčešćih pogrešaka u predanalitičkoj fazi laboratorijskog procesa u hitnom laboratoriju s primjerima iz prakse.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

PLUĆNA HIPERTENZIJA KAO UZROK AKUTNOG SRČANOG ZATAJENJA I HEMOPTIZE U OBJEDINJENOM HITNOM PRIJEMU KBC OSIJEK

Sažetak

Plućna hipertenzija je kronična bolest plućne cirkulacije obilježena progresivnim porastom plućne vaskularne rezitencije u čijoj se osnovi nalazi patogeno remodelirianje krvnih žila pluća te porasta tlaka arterije pumonalis. Prema najnovijim smjernicama ESC/ERC 2022. godine plućna hipertenzija definirana je srednjim pulmonalnim arterijskim tlakom (mPAP)>20mmHg. Temeljem aktulane klasifikacije bolesti u specifične grupe plućne hipertenziju ubrajamo plućnu arterijsku hipertenziju, plućnu hipertenziju povezanu s bolestima lijeve strane srca, plućnu hiperteziju povezanu s bolestima pluća i hipoksijom, plućnu hipertenzija multifaktorijalnih mehanizama te kronična tromboembolijska plućna hipertezija (CTEPH) koja je utvrđena kod bolesnika kojeg prikazujemo u daljnjem tijeku. Naime, CTEPH nastaje posljedično embolizaciji proksimalnih ili distalnih dijelova plućne arterije, međutim, kod 25% pacijenata nema jasnih kliničkih epizoda plućne hipertenzije. Zajedničko svim plućnim hipertenzijama je povećani vaskularni otpor te usporen protok kroz pluću cirkulaciju što uzrokuje porast tlačnog opterećenja desnog srca i posljedičnu patološku remodelaciju odnosno hipertrofiju i dilataciju. Rezultat navedenih patofizioloških procesa jest razvoj desnostranog srcanog popuštanja. Prikazujemo bolesnika koji dolazi u hitnu internističku ambulantu s hemoptama i dispnejom posljedično kardijalnoj dekompenzaciji. Nadalje, kod bolesnika se razvija respiratorna insuficijencija koja zahtijeva liječenje u Odjelu intenzivnog liječenja internističkih bolesnika te mjere neinvazivne mehaničke ventilacije. Tijekom boravak kod bolesnika je učinjena dijagnostička obrada uključujući CT pulmonalnu angiografiju te ehokardiografiju kojim se postavi dijagnoza kronične tromboembolijske plućne hipertenzije.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Postoperativni hipoparatireoidizam i važnost trajne nadoknade vitamina D: liječenje hipokalcijemije u hitnoj službi

Sažetak

Totalna tireoidoktomija može dovesti do hipokalcijemije kao posljedice hipoparatireoidizma.Od iznimne je važnosti educirati pacijente o nadomjesnom liječenju kalcija i kalcitriola radi izbjegavanja neželjenih posljedica.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak

Naslov

Tahikardije uskog QRS kompleksa

Sažetak

Tahikardije uskog QRS-a ili supraventrikularne tahikardije su aritmije koje svoj izvor imaju u tkivu atrioventrikularnog čvora ili iznad čvora, odnosno u pretklijetkama. Nadalje, ovisno o pravilnosti RR intervala dijelimo ih na regularne i iregularne. Među supraventrikularnim aritmijama fibrilacija atrija (FA) ima najvišu incidenciju kao i prevalenciju (2 do 4% među odraslom populacijom), također predstavlja vodeći razlog javljanja u ambulante hitnog prijema kao i hospitalizacije na kardiološke odjele. FA je povezana sa znatnim morbiditetom i mortalitetom, stoga predstavlja značajan teret za pacijente, ali i za zdravstveni sustav te proračun. U grupi tahikardija regularnog RR intervala najčešća je atrioventrikularna nodalna kružna tahikardija (AVNRT), zatim slijede undulacija atrija i atrioventrikularna kružna tahikardija (AVRT). Supraventrikularne tahikardije najčešće se manifestiraju palpitacijama, ali mogu uzrokovati omaglice, krize svijesti kao i kardiogeni šok. Prilikom liječenja supraventrikularnih aritmija odlučujemo se između strategije kontrole ritma ili kontrole frekvencije. Izbor liječenja ovisi ponajprije o anamnezi trajanja simptoma, ali i o kliničkoj slici kojom se pacijenti prezentiraju u hitnoj službi. Srećom, danas na raspolaganju imamo brojne antiaritmike različitog mehanizma djelovanja kojima možemo postići akutni prekid ciklusa tahikardije ili kontrolu frekvencije ventrikula. U slučaju rezistencije aritmije na medikamentozni tretman možemo posegnuti za elektrokardioverzijom, također poželjnom metodom prekida tahikardije u hitnoj službi. Zaključno, supraventrikularne tahikardije uglavnom imaju dobru prognozu te nakon akutne stabilizacije poželjno je pacijente uputiti aritmologu radi odluke o daljnjim naprednim metodama liječenja aritmija.

Cilj

Materijali i metode

Rezultat i zaključak